Hrvatski redatelj i dramaturg Mladen Škiljan umro je u subotu, 12. srpnja u 93. godini, potvrdilo je Hrvatsko narodno kazalište
Bio je jedan od najvećih intelektualaca u hrvatskom kazalištu, francuski đak zajedno s Kostom Spajićem i Vladimirom Habunekom, čovjek enciklopedijske izobrazbe, skroman i uvijek sklon pomoći drugima, rekla je za Hinu obnašateljica dužnosti intendanta HNK Sanja Ivić
Mladen Škiljan rodio se u Zagrebu 24. prosinca 1921. Član je Družine mladih Vladimira Habuneka od 1940. godine, a nakon 1945. radi kao dramaturg i redatelj na Radio Zagrebu.
Od 1951. bio je asistent i koredatelj Branka Gavelle u zagrebačkome HNK, u kojem je od 1970. do 1974. obnašao dužnost intendanta. U međuvremenu je radio kao redatelj u Dramskom kazalištu Gavella.
U stručnoj periodici pisao je članke o poetskom teatru i kazališnoj organizaciji. Prevodio je drame sa starogrčkoga i francuskog jezika, stoji na mrežnoj stranici Dramskog kazališta Gavella.
Najzapaženije su mu režije u HNK 'Divni dani' (S. Beckett, 1965.), 'Ranjena ptica' (M. Matković, 1966.), 'Balade Petrice Kerempuha' (M. Krleža, 1969., vlastita scenska adaptacija), 'Golgota' (M. Krleža, 1977.), 'Hamlet' (W. Shakespeare, 1980.) i 'Divlja patka' (H. Ibsen, 1987.), a u Dramskom kazalištu Gavella - 'O miševima i ljudima' (J. Steinbeck, 1954.), 'Žrtva na grobu' (Eshil, 1955.), 'Dundo Maroje' (M. Držić, 1955.), 'Scapinove spletke' (Moliere, 1956.), 'Vašar snova' (M. Matković, 1958.), 'Svršetak igre' (S. Beckett, 1958.), 'Svilene papuče' (M. Božić, 1960.), 'Galeb' (A.P. Čehov, 1962.).
U jednom intervjuu 2008. godine Pero Kvrgić je upozorio da je Mladen Škiljan 'potpuno zaboravljen' premda je 'otkrio mnoge stvari', među kojima i originalnog 'Dunda Maroja'. 'Do tada smo imali samo preradbu Marka Foteza. On je prvi donio Becketta, otkrio je koreodramu i sasvim neke apstraktne inscenacije i velika je nepravda što danas nitko o Mladenu Škiljanu ne govori', rekao je Pero Kvrgić.
