Šimatović je rođen 27. listopada 1919. u Perušiću. Pohađao je glumačku školu u Zagrebu i započeo studij filozofije. S kolegama iz zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta pridružio se 1943. partizanima i tamo sa Zlatkom Pricom, Edom Murtićem i Jožom Gregorinom osnovao Centralnu kazališnu družinu Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) te napisao jedini cjelovečernji partizanski igrokaz 'Pobjeda nije mramor'.

Nakon završetka rata neko je vrijeme bio umjetnički direktor Jadran filma, a zatim studirao filmsku režiju u Pragu; sredinom pedesetih godina bio je prvi direktor Zagreb filma. Režirao je više od dvadeset dokumentarnih filmova, među kojima se posebno izdvajaju kratkometražni 'Plitvička jezera' (1956.), nagrađen na festivalu u Berlinu, i 'Turnir kandidata' (1959.) te dugometražni 'Zagreb za slobodu' (1987.).

Autor je tri cjelovečernja igrana filma; 'Kameni horizonti' (1953.), 'Naši se putovi razilaze' (1957.) i najistaknutiji među njima 'Pustolov pred vratima' (1961.). Ova melodrama, nastala prema istoimenom kazališnom komadu Milana Begovića, jedan je od prvih hrvatskih i jugoslavenskih filmova izrazite psihološke orijentacije. Karijeru je završio dvama dokumentarnim filmovima – 'Mimara' (1991.) i 'Zvonici Like' (1992.).

Za vrijeme Domovinskog rata angažirao se na prikupljanju pomoći za Hrvatsku, a inicijator je i projekta 'Opera u gostima' zahvaljujući kojemu je Hrvatski kulturni klub do sada dodijelio 58 pijanina školskoj djeci siromašnih i u Domovinskom ratu stradalih mjesta.

Među brojnim nagradama i priznanjima koje je dobio je i Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića.