Duboko sam ožalošćen viješću o smrti našega cijenjenog Carlosa Fuentesa, meksičkog i svjetskog pisca. 'Počivao u miru', piše u Calderonovoj poruci.

Lokalni tisak prenosi kako je Fuentes, jedan od najpoznatijih latinoameričkih književnika u svijetu, umro od posljedica srčanog udrara, nakon što je primljen u bolnicu u glavnome meksičkom gradu.

Taj književni div, uvijek u najjužem krugu pretendenata za Nobelovu nagradu, dobio je 1987. Cervantesovu nagradu, koja se smatra najprestižnijom nagradom španjolskoga govornog područja u svijetu. Godine 1977. uručena mu je i nagrada Romulo Gallegos, a 2004. nagrada Principe de Asturias.

Autor brojnih književnih djela među kojima su 'Smrt Artemia Cruza', 'Aura i druge pripovijesti', 'Stablo naranče', 'Stari gringo', 'Sve sretne obitelji', 'Inezin dnevnik', 'Terra Nostra', 'Godine s Laurom Diaz', bio je intelektualac ljevičar i oštar kritičar meksičkog društva.

U njegovim se djelima miješaju katolički sprovodi i poganska žrtvovanja, španjolske palače i aztečke piramide, ritualne, kulturne i socijalne razlike između kultura starog i novog svijeta. Likovi Fuentesovih priča izlažu se životnim opasnostima i trpe nepravde, ne uspijevajući zadovoljiti svoje ambicije, kako je objavio njegov hrvatski nakladnik Profil.

Rođen je u Panami 11. studenoga 1928. u obitelji diplomata, pa je veći dio djetinjstva proveo između dviju Amerika i Europe. Godine 1950. nakon završenog studija prava u Meksiku odlazi u Ženevu gdje završava ekonomiju i međunarodne odnose, nakon čega počinje diplomatsku karijeru, a potom se okreće književnosti i novinarstvu.

Meksičkim veleposlanikom u Parizu imenovan je 1975. Za vrijeme njegova mandata vrata veleposlanstva otvorena su latinoameričkim političkim izbjeglicama i protivnicima Francova režima.

Tijekom diplomatske karijere živio je između Mexica, Pariza i Londona u kojemu je živio jedan dio godine. Fuentes je za života prijateljevao s mnogim moćnicima iz političkog svijeta, među kojima su bili bivši američki predsjednik Bill Clinton te bivši francuski predsjednik Jacques Chirac. Također bivši francuski predsjednik Francois Mitterrand 1992. uručio mu je orden Legije časti.