U Beogradu je u 81. godini nakon teške bolesti preminuo Ljubiša Smoki Samardžić, jedna od glumačkih legendi srpskog i jugoslavenskog glumišta, objavili su u petak navečer beogradski mediji
Samardžić je u prosincu prošle godine imao tešku operaciju mozga, a njegovo zdravstveno stanje posljednjih je nekoliko dana bilo iznimno loše, objavio je beogradski list Kurir.
Liječnici od prosinca prošle godine nisu imali optimistične prognoze, a njegovo se stanje pogoršalo zbog kronične leukemije od koje je već dulje bolovao.
Ljubiša Samardžić rođen je 19. studenog 1936. u Skoplju u obitelji rudara, a zahvaljujući velikom glumačkom talentu postao je istaknuto i nezaobilazno ime u jugoslavenskoj i srpskoj kinematografiji, ostavljajući iza sebe brojne nezaboravne uloge na filmu i televizijskim serijama.
Prvu ulogu igrao je 1961. u filmu 'Igre na skelama', a potom i niz uloga među kojima u filmovima 'Bitka na Neretvi', 'Valter brani Sarajevo', 'Bombaši', 'Sutjeska', 'Ljubavni život Budimira Trajkovića', 'Lude godine', 'Rad na određeno vrijeme', 'Moj tata na određeno vrijeme', 'Nije lako s muškarcima', 'Magareće godine', 'Ubojstvo s predumišljajem', 'Nataša', 'Konji vrani'…
U bogatoj televizijskoj karijeri igrao je u serijama 'Vruć vjetar', 'Povratak otpisanih', 'Kuda idu divlje svinje', 'Bolji život', 'Policajac s Petlovog brda', 'Jesen stiže, dunjo moja'...
Nadimak 'Smoki' dobio je zahvaljujući istoimenom liku kojeg je tumačio 1963. u filmu 'Pješčani grad'.
Posljednja uloga koju je ostvario bila je u seriji 'Miris kiše na Balkanu' 2011. koju je i režirao.
Njegov redateljski prvijenac bila je drama o bombardiranju SR Jugoslavije 1999. 'Nebeska udica', a potom je režirao i filmove 'Nataša', 'Ledina', 'Konji vrani'...
'Ja sam, zapravo, čovjek iz rudarske obitelji koji smatra da je taj rudarski kruh zaista težak. Znam da sam kao dijete zapamtio nešto vrlo značajno, a to je poštovanje čovjeka po svaku cijenu i požrtvovanje za svakoga. Uvijek sam u igru unosio srce i iskrenost, želeći po svaku cijenu da mi se to vrati. Na sreću, ta moja iskrenost je bila presudna da imam veliki, ogroman kredibilitet autora i kod kolega', govorio je u intervjuima Ljubiša Smoki Samardžić.
Sve svoje nagrade i priznaja - od Zlatnih arena u Puli do nagrade za životno djelo 2005. poklonio je Jugoslavenskoj kinoteci.