Tekst praizveden na londonskom West Endu 1987., pisan u najboljoj maniri britanske dramske tradicije, temeljene na snazi glumačke igre i stilski izbrušenim dijalozima prepunim duhovitih rečeničnih konstrukcija, 'Leticija i ljublist' topla je i dirljiva predstava u čijoj je srži bunt protiv eskalacije ružnoće i vulgarnosti suvremenosti.

U središtu priče je Leticija Douffet, ekscentrična sredovječna žena ograničenih financijskih mogućnosti, ali neograničeno bujne mašte. Kći shakespearijanske glumice, čija su posebna specijalnost bile uloge Falstaffa i Richarda III, Leticija s Bardom dijeli i nepoštivanje povijesnih činjenica.

Zaposlena kao vodič turističkih obilazaka oronulim i nadasve povijesno neinteresantnim zdanjem iz 16. stoljeća, u nedostatku zanimljivih stvarnih činjenica o povijesti dvorca ona ih počinje izmišljati.

Potaknuta iznenadnim rastom interesa posjetitelja, Leticija svoju priču iz dana u dan nadograđuje, sve dok njezini opisi događaja koji su navodno obilježili povijest građevine ne dosegnu nevjerojatne proporcije. To privuče neželjenu pozornost njezinih nadređenih, utjelovljenih u liku Lotte Schoen, uštogljene usidjelice strogih nazora i bez smisla za humor, koja ju je prisiljena otpustiti.

Osjećajući grižnju savjesti prema ženi kojoj je dala otkaz, Lotte, koju glumi Jasna Bilušić, nekoliko tjedana kasnije posjećuje Leticiju i u neobičnom spletu okolnosti koji uslijedi one se sprijateljuju, uz malu pomoć snažnog napitka kojemu je tajni sastojak biljka ljublist, 'koja u svojem korijenu ima riječ ljubav'. Dvije karakterno i statusno posve različite žene otkrivaju zajedničku ljubav prema teatralnim interpretacijama povijesnih događaja, što je komična komponenta njihova odnosa, no istodobno dijele i prezir prema ružnoj arhitekturi poslijeratne Britanije kao simbolu propadanja tradicionalnih vrijednosti.

Tematizirajući problematiku općeprihvaćenog uvjerenja da svijet iz dana u dan postaje sve ružniji, koje je zajedničko svim povijesnim razdobljima, ta se predstava dobro uklapa u kontekst propitivanja suvremenih europskih vrijednosti i rastućeg skepticizma spram smjera u kojemu ide Europa 'kakvu smo poznavali'.

U drugom dijelu, predstava prerasta iz proširenog skeča u tipičnu komediju zabune, koja donosi obrat u kojemu se Leticija nađe optužena za pokušaj Lottina ubojstva. U priču tada ulazi i odvjetnik Bardolph, kojeg je na premijeri utjelovio Ivica Šimić. Na kraju se sve sretno završi, a pesimistička predviđanja rasapa svijeta bivaju umirena pobjedom dobrote, morala, prijateljstva i ljubavi, s očitom porukom da svijet još nije postao tako loše mjesto da se u njemu ne može naći barem jedna srodna duša, što je, u konačnici, jedino važno. Leticijina komična ekscentričnost žene u godinama, njezina duboka emocionalnost i začudna naivnost iz koje izvire iskričavi intelekt, njezina skakanja iz euforije u malodušje i natrag, čine tu ulogu vrlo zahtjevnom.

Za svoju je Leticiju Vitomira Lončar, kojoj je to prva kazališna uloga nakon jedanaest godina, dobila snažan aplauz i ovacije publike, koja je oduševljeno ispratila i Bilušić i Šimića, kao i mlade glumce, Lanu Helenu Hulenić, koja je igrala Lottinu tajnicu, te članove Teatra M&M, koji su statirali u nekoliko scena. Šimić potpisuje i likovno oblikovanje, predstava je igrana prema prijevodu Vlade Habuneka iz 1992., scenografkinja je Dinka Jeričević, kostimografkinja Mirjana Zagorec, glazbu je odabrao Davor Kelić, a svjetlo je oblikovala Željka Fabijanić Šaravanja.

Po uzoru na model postavljen prošlogodišnjom velikom uspješnicom 'Prava stvar' Toma Stopparda, predstava će igrati tek 30 puta u razdoblju do 29. studenoga. U stanci predstave publika se i ove godine može počastiti besplatnim pjenušcem, a četvrtkom je u cijenu ulaznice uključeno besplatno čuvanje djece u Educareni Centra Kaptol.

Jedna izvedba bit će održana uz simultano prevođenje na znakovni jezik, a dramu je u obliku knjige moguće i kupiti u izdanju Biblioteke Mala scena.