Jedno od popularnih uvjerenja povezano s generacijom milenijalaca (današnji tridesetogodišnjaci) ono je da je riječ o razmaženim kenjkavcima s pretjerano razvijenim osjećajem vlastite važnosti koji toliko ovise o tehnološkim novotarijama, trendovskoj prehrani, gadgetima, aplikacijama i urbanom načinu života da bi, kad bi ih samo netko na pola dana preselio na selo, poumirali od gladi. Tu si priču posebno vole pričati pripadnici moje, generacije X (današnji pedesetogodišnjaci), koji misle da su zrele, sposobne i odgovorne osobe samo zato što se sjećaju vremena prije interneta i mikrovalne pećnice.

Film 'Spasite se', zgodna i razigrana SF komedija koja je na ovogodišnjem Sundanceu privukla dovoljno pozornosti da ju je jedan američki distributer otkupio za prikazivanje u tamošnjim kinima - polazi upravo od te pretpostavke. Preciznije, polazi od glavnih likova - mladog newyorškog para Su i Jacka (Sunita Mani i John Paul Reynolds) koji živi žilom kucavicom priključen na internet, mobitele i aplikacije, a kada jednog dana shvate da je to problem, čak i to čine pod trendovskim utjecajem. Na jednom partyju, naime, susreću starog znanca Rapha, koji se tobože 'isključio' iz cijele urbane, visokotehnološke priče i sad radi nešto u Nikaragvi, ali je usput uredio i djedovu kolibu na selu. Raph im ponudi tu kolibu pa Su i Jack donose odluku - provest će ondje tjedan dana bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom. Isključuju mobitele, internet, Netflix, televiziju, sve. Provest će tjedan dana samo se povezujući jedno s drugim.

Ono što, međutim, Jacku i Su promiče upravo zbog toga što su se isključili iz vanjskog svijeta i otišli u pustoš Bogu iza nogu jest to da je upravo u trenutku kada se oni isključuju - počela neprijateljska invazija izvanzemaljaca na Zemlju. I zahvaljujući njihovu isključenju, bit će im potrebno neko vrijeme da to uopće shvate.

Američki 'mali neovisni filmovi' u zadnjih su par desetljeća razvili svoju specifičnu estetiku, pa im se sada često tepa kao zasebnom žanru, ponekad pod rubrikom indie, a ponekad pod još preciznijom opisnom egidom mumblecore. 'Spasite se' definitivno spada u taj žanr i tu estetiku, o čemu svjedoči i njegov očigledno skroman budžet - u filmu se, osim nešto epizodista i statista, praktički pojavljuje samo troje glumaca, izvanzemaljci su opasna, ali totalno šašavo izgledajuća stvorenja koja su rekviziteri filma mogli kupiti u bilo kojem dućanu drangulijama za kuću ili plišanim igračkama, tema je - unatoč SF premisi - zapravo svojevrsna lamentacija nad karakterom današnje tek odrasle generacije (milenijalaca), njihovim nedostacima i neurozama. Film s estetikom indie filmova i serija dijeli i glumačke poveznice, s obzirom na to da sve troje glavnih glumaca znamo iz serija i filmova sličnog žanra i ideološke orijentacije - Sunita Mani glumi u Netflixovoj seriji o ženskim hrvačicama iz osamdesetih, 'GLOW', John Paul Reynolds jedan je od glavnih glumaca u seriji 'Search Party', a Ben Sinclair, koji ovdje glumi vlasnika kolibe, Rapha, autor je i glavni lik u HBO-ovoj seriji 'High Maintenance'.

Ono što film 'Save Yourselves', međutim, razlikuje od još jedne lamentacije na temu prirode urbanih milenijalaca jest to da doista nije samo još jedna lamentacija. Prečesto se, naime, događa da filmovi iz američkog indie žanra zaglave u svojim opažanjima o toj generaciji i ne maknu se dalje od toga. Kao drame ispadaju komorno-dosadne i bez vidljivog dramskog sukoba, a kao komedije najčešće nisu smiješne. Uvjereni da su glas svoje generacije, tvorci takvih filmova najčešće se zadržavaju samo na tome - na opisivanju svoje generacije. A to je dosadno. 'Spasite se' ni u kojem slučaju nije dosadan film, a usput se i s predrasudama o milenijalcima poigrava na svjež i drugačiji način.

Sunita Mani i John Paul Reynolds svojim nam uvjerljivim i na trenutke istinski komičnim izvedbama u ovome filmu pokazuju da jest, milenijalci su razmaženi, skloni egzotičnim i ekscentričnim neurozama, pomalo nespretni i, za ljude koji su prekoračili tridesetu, tragično neiskusni kada ih se baci u novu i potpuno nepredvidivu situaciju. No pokazat će nam da su isto tako i ljudska bića kao i sva druga. Ljudska bića s inteligencijom, ljudska bića koja pokreće nagon za samoodržanjem, pa i ljubav. I milenijalci su ljudi, svojim nam zapletom i raspletom poručuje ovaj film, a usput nas na trenutke - s nešto nervozno izgovorenih, ali ne pretjeranih lamentacija - tjera da preispitamo i sami sebe te vlastitu spremnost na snalaženje u neočekivanim situacijama.

Sam završetak filma pomalo je neobičan, otvoren za interpretacije i, baš kao i ostatak filma, nedvojbeno šašav, ali definitivno podvlači pozitivnu notu ovoga filma. Ne znam točno protumačiti što nam govori o budućnosti čovječanstva s milenijalcima kao novim nosiocima te budućnosti, ali bez ikakve nam sumnje govori da budućnost - postoji. Baš kao i budućnost malog, nezavisnog američkog filma.