'Na jutro početka rata u Ukrajini i dalje su bili u domu za nezbrinutu djecu, no brzo se reagiralo i vlakom su prebačeni u Lavov, a kada je i tamo postalo opasno uspjeli su ih prebaciti u Europu', rekao je danski redatelj u razgovoru za Hinu.

Wilmont je film snimio prije aktualnih sukoba u ratom već iscrpljenom dijelu istočne Ukrajine, prikazujući njegove dugoročne posljedice kroz priču o djeci privremeno odvojenoj od roditelja koji se zbog osiromašenja, depresije ili ovisnosti više nisu mogli za njih brinuti.

Godinu i pol pratio je troje djece iz iste obitelji, Sašu, Evu i Kolju, od kojih je najstariji brat morao preuzeti ulogu zaštitnika mlađih. To je drugi film koji je snimao u Ukrajini, nakon dugometražnog prvijenca "Daleki lavež pasa" iz 2017. o dječaku koji živi s bakom na prvoj liniji bojišnice.

Redatelj kaže da nije očekivao da će se tako zbližiti s ljudima koje je snimao u Ukrajini. 'Ovo je za mene bio emocionalno jako težak film, ne znam hoću li ikada više snimiti nešto slično. Posve je prirodno da sam se vezao za njih i sada samo želim da budu dobro', dodao je.

Volio bi se vratiti u Ukrajinu, ali sada je to neizvedivo pa radi sve što može da pomogne. Smatra da je njegova odgovornost, a sada i glavni posao pokušati prikupiti što više sredstava za udrugu Voices of Children.

Wilmont vjeruje da za djecu iz utočišta ima nade jer ima odlične povratne informacije od psihologa koji su radili s njima. 'Više se ne srame i ne misle da je njihova krivica što su napušteni, polako shvaćaju da i oni vrijede kao ljudska bića', napomenuo je.

Do Ukrajine je došao nakon što je snimio dva dokumentarca o djeci 'iz svog, sigurnog dijela svijeta', nakon čega se zapitao kako djeca koja nemaju privilegiju živjeti u stabilnom okruženju pronalaze osjećaj sigurnosti koji im je nužan u odrastanju.

'U to vrijeme je bilo puno sukoba diljem svijeta, Afganistan i Sirija bili su preopasni, a u danskim medijima jako malo govorilo o ratu u istočnoj Ukrajini, iznenadilo me što se događalo u zemlji koja nam je tako blizu.'

Svoj je film snimio prije aktualne ruske invazije i već je tada bio selektiran za brojne festivale, među kojima i Sundance na kojem je nagrađen, no kaže, nema sumnje da su medijska pokrivenost i interes sada puno veći zbog aktualne situacije.

'Ovo je film o nevidljivim posljedicama koje rat ima na društvo, nakon što se godinama ratuje u vašem dvorištu polako, ali sigurno resursi se troše, a društveni problemi su sve veći. To je važno pokazati i zaustaviti taj negativni trend', zaključio je.

Simon Lereng Wilmont diplomirao je režiju dokumentarnog filma na Danskoj filmskoj školi 2009. godine, a za svoje je filmove nerijetko nagrađivan. Njegov film 'Kuća od krhotina' imat će još jednu projekciju na ZagrebDoxu, u subotu, 9. travnja.