U novoj HBO-ovoj seriji, koja se trudi satirizirati i parodirati suvremenu pojavu fašizma u (istočnoj) Europi, Kate Winslet je spektakularna i urnebesno smiješna. Fascinantno je i sve ostalo što pridonosi izgradnji njezina lika sumanute diktatorice - šminka, kostimi, scenografija, glazba, dijalozi koji su joj stavljeni u usta. No sama satira, iako zanimljivo koncipirana, ostaje nekako nedorađena, nezanimljiva i dosadna.
Svi znamo da je Kate Winslet fantastična glumica. Ako ni po čemu drugome, po njezinoj ulozi za koju je nagrađena Oscarom - onoj u filmu 'Žena kojoj sam čitao', a i u svijetu televizijskih i streaming serija pokazala je svoje vrhunce, igrajući naslovnu ulogu u seriji 'Mare iz Easttowna'. No iako je u dosta svojih uloga dosad znala pokazati i komičarski talent, dosad nije imala zapaženijih ili većih komičnih uloga, osim možda onog jednog pojavljivanja u 'Statistima' Rickyja Gervaisa, gdje je bila izvrsna i istinski, organski smiješna. Najnovija HBO-ova serija, politička satira 'Režim', međutim, stavila ju je upravo u komičnu ulogu i u njoj je veličanstvena.
vezane vijesti
Kate u seriji igra Elenu Vernham, kancelarku fiktivne i bezimene srednjeeuropske države, vidljivo poremećenu autokratkinju desničarske Blut und Boden orijentacije, koja cijelu zemlju drži u pokornosti nasiljem, represijom i strahom, usput se neprekidno pozivajući na ljubav. Elena se ne libi svaku pobunu protiv svojega režima ugušiti u krvi, neposlušne ministre u svojoj vladi bez problema trpa u zatvor, ali u javnim nastupima ponaša se kao kakav guru sreće, koji se svojem narodu obraća kao sljedbenicima kakvog cvjetnog kulta, govoreći blagim glasom o njihovoj međusobnoj i vječnoj ljubavi. Pritom je Winslet iskopala neki neobičan akcent koji je mješavina posh-britanskog engleskog sa srednjeeuropskom tvrdoćom i još nekim teško prepoznatljivim tonovima, pa iako taj naglasak ne zvuči tako, s inventivnošću smišljanja posebnog govora za svoj lik zapravo podsjeća na genijalnog Petera Sellersa u 'Dr. Strangeloveu'.
Elenu, međutim, najbolje upoznajemo unutar njezine raskošne predsjedničke palače. Serija započinje time što u nju dovode ošamućenog specijalca Herberta Zubaka (Matthias Schoenaerts), koji je nedavno nečasno otpušten iz vojske zbog prebrutalne reakcije na štrajk rudara. Herberta dovode u palaču koja je sva razmontirana zbog toga što se kancelarka boji otrovne plijesni pa je naredila temeljito čišćenje, a Zubaku je povjerena dužnost njezina osobnog mjerača vlage, koji u svakom trenutku mora hodati pred njom, mjeriti postotak vlage higrometrom i obavještavati je o stanju. Kada je Herbert, međutim, o tome obavijesti pred američkom delegacijom, Elena ga brutalno zašamara što ju je osramotio i pred Amerima prikazao kao luđakinju.
Točnije bi bilo reći da ju je razotkrio jer Elena je sumanuta germofopkinja i hipohondrica, na svakom koraku u palači ima tankove i komore s kisikom, vojsku liječnika i pati od suludog straha da će skončati od opstruktivne plućne bolesti od koje joj je umro otac, inače vođa jedne marginalne desničarske stranke. Cijelu situaciju još luđom čini činjenica da je Elena prije uspona na vlast bila liječnica, baš kao i njezin suprug, Francuz Nicholas, a najluđom to što Elena svojeg mrtvog oca drži u staklenom lijesu u posebnoj prostoriji u palači, gdje redovito razgovara s njegovim raspadajućim tijelom.
Iako je Herberta prvo našamarala k'o balavca zbog sramoćenja pred Amerima, kada je Herbert spasi od ubojstva i nasmrt isprebija ubojicu, Elena ga prigrli, i to ekstremno. Herbert postaje njezin najbliži povjerenik i suradnik, ona prihvaća njegove narodne lijekove za svoju bolest i još više zabrazdi u desničarenje zbog njegovih 'narodskih', ali i ekstremnih nacionalističkih političkih uvjerenja. Ionako nestabilna zemlja zbog svega toga tone u sve dublji kaos, a svemu pridonosi i Elenino zaoštravanje odnosa s Amerikancima.
Sve što je u seriji 'Režim' usmjereno na oblikovanje lika Elene Vernham apsolutno je briljantno. Takva je gluma i urnebesan komičarski nastup Kate Winslet, takvi su dijalozi koji su joj u nekim slučajevima stavljeni u usta, takav je njezin styling, koji varira od izgleda vamp-gospođe ala Kolinda Grabar Kitarović pa do narodske carice ala Julija Timošenko, već prema tome u kojoj se situaciji glavna (anti)junakinja nalazi. Interesantne su i osobine ličnosti i predpriče koje su joj pripisane, a koje njezin lik čine nekom mješavinom Putina, Orbana i Marine Le Pen, a i manifestacije njezina kulta ličnosti su interesantne i vizualno šarolike - od antisluhističkih pjevačkih nastupa (posebno onog seksi-božićnog s pjesmom 'Santa Baby') kojima svi aplaudiraju pa do ukazanja u staklenom kavezu u kojem je, zbog straha od bolesti, 'dvorjani' prenašaju pa i iznose pred narod.
No dok je sve to izvrsno i briljantno, sama izgradnja superkomičnog lika autokratske kancelarke à clef nije dovoljna da bi ovu seriju održala šest epizoda. Satira koja je prati, a koja je trebala biti komentar na uznemirujuće političke trendove u Europi i svijetu, na pojavu fashionable fašizma i autokracije u nekim europskim državama - u 'Režimu' ostaje površna, preopćenita i besplodna. Čini se kao da glavni scenarist i jedan od producenata - Will Tracy, osoba koja je pisala na serijama kao što su 'Nasljeđe' i 'Potpredsjednica' - ovdje nije razradio koncept dalje od glavne junakinje i par likova u njezinoj neposrednoj blizini. Priča izvan čuj-ovu-lujku momenata nema ni mesa ni safta ni sadržaja, rasplet je predvidljiv, a poruka nejasna.
Kate Winslet može bez problema stati uz bok Juliji Louis-Dreyfuss u urnebesnom portretiranju visokih dužnosnica željnih moći koje su usto intelektualno i mentalno upitne, ali 'Režim' nije ni do koljena 'Potpredsjednici' i drugim djelima na kojima je sudjelovao showrunner ove serije. Šteta.
