Serija o dvoje tajnih operativaca koji isprva samo glume da su muž i žena, a zatim ulaze u vrlo stvaran odnos izgledala je mnogo uzbudljivije u najavi nego što je ispala u izvedbi.
U svijetu televizijskih i streaming serija mnogi projekti 'na papiru' zvuče mnogo uzbudljivije nego što na kraju ispadnu. Čak i postoji teorija o tome da TV serije mnogo lakše stvaraju zvijezde nego što ih održavaju. To pravilo ima previše iznimaka da bi ga se sasvim ozbiljno shvatilo, ali ipak - ima i dovoljno potvrda da čovjeku svako malo iskoči u primozgu kada gleda neku seriju sa zvučnim imenima.
Maya Erskine i Donald Glover, međutim, onaj su tip zvučnih imena od kojih ne očekuješ razočaranje. Nisu, naime, razvikani celebrityji čija lica krase stranice tabloida, čiju odjeću pomno pratimo na dodjelama nagrada i frizure pokušavamo bezuspješno kopirati u frizerskom salonu. Oboje su, naime, cijenjeni autori, koji su sa svojim dosadašnjim projektima pokazali izuzetnu kreativnost, pa čak i pomicanje granica u televizijsko-serijskom izričaju. Maya je to činila sa svojom serijom 'PEN15', a Donald s nezaboravnom 'Atlantom'. Zato, kad je objavljeno da će njih dvoje glumiti glavne likove u novoj Amazonovoj seriji 'Gospodin i gospođa Smith', očekivala sam doista mnogo.
Serija je nadahnuta filmom iz 2005., s Angelinom Jolie i Bradom Pittom, koji i nije bio bogznašto, ali je postao poznat kao film koji je glavne glumce spojio u dramatičan i ne baš dugovječan brak, pritom razorivši onaj u kojem je Pitt bio s Jennifer Aniston. Serija je, da odmah kažem, bolja od filma, a Glover i Erskine bolji od Pitt i Jolie. No to je default, zadana vrijednost, nulta točka od koje se počinje i nije dovoljno. Ali nije problem u glavnim glumcima.
Oni u seriji glume operativce neke supertajne organizacije koja im se predstavlja kao "Hihi", a za potrebe se svojih tajnih misija moraju pretvarati da su bračni par - Jane i John Smith. To pretvaranje ubrzo se razvija u pravi odnos pa Jane i John postaju pravi ljubavni par s vezom i emocijama koji se razvijaju brže nego što su očekivali i s problemima koje njihov posao itekako potencira.
Erskine i Glover sve to dobro nose na leđima, odlično glume, ubacuju i svoje komičarske talente, emotivno su i dubinski uvjerljivi. Problem je priča. Autori Francesca Sloane i sâm Glover, naime, kao da u smišljanju serije nisu otišli mnogo dalje od samog koncepta pa se jedan dio čini nedovoljno osmišljen, zbrzan i ne osobito zanimljiv. Taj dio su misije naslovnog bračnog para.
Njihov odnos se zanimljivo razvija, njihova interakcija je, kao što rekoh, uvjerljiva, njihovo brzinsko zaljubljivanje i razvijanje ozbiljnih problema zbog specifičnih okolnosti i dobre glume izgleda zanimljivo i u svemu tome priča funkcionira. U onom dijelu priče gdje John i Jane moraju obavljati svoje black ops, svoje specijalne zadatke, priča ozbiljno šteka, obrađena je površno i neuvjerljivo, djeluje poput nečega između najdebilnijih Jamesa Bondova i Austina Powersa, s tim da nije ni smiješna ni spektakularna. I ne pomažu tu čak ni zvučna imena u epizodnoj glumačkoj postavi, kao što su John Turturro, Parker Posey, Billy Campbell, Sarah Paulson i Ron Pearlman. Mislim, pomažu jer su svi izvrsni, baš kao i glavni glumci, ali nekako cijela ta 'okolna' priča oko disfunkcije bračnog para Smith - ne fercera.
Nije serija loša - ima te priče dovoljno da se može gledati sa zanimanjem, ali od projekta u kojem sudjeluju Glover i Erskine jednostavno sam očekivala više od dobar (3) u izvedbi.