U zadnje je vrijeme glavna fora snimati serije u kojima ne možeš voljeti glavne likove. Vrhunac su pohlepni i častohlepni Royevi u Successionu, ali datira to još od prije, čak bih rekla i iz same srži britanske televizije, koja je oduvijek voljela stvarati likove od kojih normalnom čovjeku pozli ili ga barem uhvati transfer blama. Serija 'The Curse', koju u Hrvatskoj mogu pratiti pretplatnici servisa Sky Showtime, na novu je razinu podigla uživanje u 'užasnosti' glavnih likova.

Možda to i nije neka novost za sve one koji su pratili dosadašnji rad jednog od autora i glavnih glumaca u seriji, Nathana Fieldera jer njegovi su dosadašnji radovi ('Nathan for You' ili 'Pokus') svi donekle sadržavali element antipatije ili mračnog sažaljenja prema glavnim junacima, no ipak, 'The Curse' je ponekad doista teško gledati kad mu glavni likovi upadnu u najgore 'koji si ti serator' momente.

Priča nije nimalo jednostavna i odvija se na više razina. Glavni su likovi Ash i Whitney Siegel (Nathan Fielder i Emma Stone), koji uz pomoć svojeg prijatelja, ljigavog producenta Dougieja (Benny Safdie) pokušavaju snimiti neku vrstu reality showa s nekretninama, ali baziranog na filantropiji. Whitney i Ash, naime, projektiranjem i izgradnjom posebnih pasivnih kuća nastoje pomoći siromašnoj četvrti Santa Fea. Pritom su toliko uronjeni u ideju o tome kako će ispasti megadobročinitelji da uopće ne shvaćaju da su najobičnija privilegirana bjelačka ljiga od ljudi. Pod egidom dobročinstva lokalnom stanovništvu - autohtonim Pueblo plemenima, ali i siromašnim doseljenicima - nameću svoju ideju boljeg života i zapravo provode ono što je smrt za sve stanovnike siromašnih četvrti - gentrifikacija.

Osim što su takvi, Whitney i Ash međusobno se razlikuju u motivaciji - ona silno želi ispasti dobročiniteljski anđeo, iako ne razumije ništa ni o životu lokalaca ni o njihovoj kulturi i umjetnosti ni o umjetnosti uopće. On je pak, od početka je jasno, ovdje uglavnom samo zbog para. Sve je žetone stavio na njihov reality projekt, uvelike se šlepa na lovu ženinih roditelja (koji su vlasnici brojnih nekretnina, u kojima izrabljivački cijede stanare), a želi i impresionirati svoju suprugu za koju očigledno vjeruje da mu je po svemu superiorna.

Osim prijetvornog i pogrešno usmjerenog djelovanja kroz snimanje serijala, Ash i Whitney teško je voljeti i zbog njihova privatnog, ljubavnog i seksualnog odnosa, koji je neka vrsta vrlo ljigavog i jadnog submisivno-dominantnog odnosa bez naročite napetosti i uzbuđenja. Dodamo li k tome i njihova superljigavog i rubno psihopatskog producenta Dougieja, dobivamo još jednu dimenziju - ne naročito pametnog lika koji bez problema uspijeva manipulirati Whitney i Ashem, iako inače ne uspijeva manipulirati gotovo nijednom drugom odraslom osobom u svojem životu. Whitney i Ash, dakle, nisu ni osobito inteligentni.

Na sve se to uspijeva još i nakalemiti smiješna kletva djevojčice u prvoj epizodi, nastala zbog Asheva doista užasnog ponašanja, zbog koje i Ash i Whitney, ali i gledatelji do samog finala pokušavaju dokučiti je li im djevojčica doista poslala zlu sreću i još goru pamet na put kojim kroče i nevjerojatno su debilni. Zadnja epizoda u tom smislu nudi jedan od najčudnijih raspleta u povijesti TV serija, o kojem zadnjih tjedana bruji cijeli internet. Neću vam ovdje spojlati i reći vam o čemu se radi, ali ću napisati kako mislim da superčudan kraj gledateljima nudi nekoliko stvari.

Prvo, onima koji gledaju samo onaj najgornji, površinski sloj, odgovara na pitanje o kletvi. Drugo, raspliće odnos Asha i Whitney njegovom žrtvom, ali i ostvarenjem njezine želje da ga se riješi kao suvišnog tereta. Treće, govori podosta o pripadanju, praznim obećanjima i što ostaje nakon njih. Četvrto... eh, za to ćete morati sami pogledati seriju i donijeti svoje zaključke. Samo ću reći da nije bez veze što serija završava kadrom ulaza u neobičnu pasivnu kuću Whitney i Asha, koja na vanjskim zidovima ima - ogledala. Pa pogledajte 'The Curse' i pokušajte se ogledati u njima.