TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Novi Netflixov hit razigrana je priča o odrastanju s prilično glupim krajem

Zrinka Pavlić
  • 20.01.2024 u 18:53

  • Bionic
    Reading

    Australska serija, Netflixova ekranizacija romana Trenta Daltona, živopisna je i uzbudljiva priča o odrastanju dječaka Elija među sitnim kriminalcima i otpadnicima u brisbaneskom predgrađu osamdesetih. Maštovito ispripovijedana i s upečatljivim likovima, gledateljske simpatije drži sve do samog kraja koji je, iskreno rečeno, blesav.

    Već na samom početku serije 'Dječak protiv svemira' ili, kako će vam je ponuditi Netflix - 'Boy Swallows Universe' - vidjet ćete da to nije serija o odrastanju na kakve ste navikli. Nije ni riječ o seriji o životu u zajednici sitnih kriminalaca na kakve ste navikli. Serija, naime, počinje u kuhinji jedne mlade brisbaneske obitelji godine 1985. Za stolom na kojem se puše svježe pripremljene špagete bolonjez sjedi uplakani dječak od kojih 12 godina dok ga dva opasna tipa drže prikovanog i njegovu očuhu prijete da mora otkriti gdje je sakrio svoj 'višak' ili će nauditi malome. Dok dječak viče i svojim nježnim uplakanim očima gleda za očuhom kojeg gadna ekipa odvodi u prtljažnik automobila, začuje se voiceover glasom tog istog dječaka: 'Znate, život je prilično drugačiji kad odrasteš u obitelji otpadnika'.

    I tu vam je sve rečeno - 'Dječak protiv svemira' doista je priča o odrastanju u obitelji otpadnika. Čak i ne samo obitelji - čitavoj zajednici. I ispričana je brutalno iskreno, s puno više nasilja, gorčine i prizora teškog života, sasvim neprimjerenog za djecu i mlade. No ispričana je i iz perspektive 13-godišnjaka (poslije i 17-godišnjaka, ali to je inferiorniji dio serije), i to pametnog, srčanog, emotivnog 13-godišnjaka koji na sve to gleda baš tako - kao pametno, srčano, emotivno - dijete. I zbog toga je sve što će nam ispričati o svojem odrastanju vrlo živopisno, iskreno, na trenutke potresno i užasno, a na trenutke smiješno, toplo i ispunjeno jedinstvenim viđenjem i tumačenjem situacija.

    Uglavnom, 13-godišnji Eli Bell (predivan i u izvedbi fantastičan Felix Cameron) polovicom osamdesetih živi u brisbaneskom predgrađu s majkom Frankie (Phoebe Tonkin), bratom Gusom (Lee Tyler Halley) i očuhom Lyleom (Travis Fimmel, domaćoj publici poznat iz 'Vikinga' i 'Raised by Wolves'). Lyle je topao i drag prema dječacima i obožava njihovu majku, koja je ostavila njihova oca zato što ju je svojim ludilom i alkoholizmom doveo do ovisnosti o heroinu. Sad je 'čista', ali Lyleove poslovne aktivnosti prijete da će je opet odvesti na krivi put jer Lyle, želeći svojoj familiji osigurati bolji život - pomalo dila heroin. Eli je vezan uz Lylea pa ga uskoro počinje pratiti u njegovim 'dilovima', a s njima je uvijek i Elijev voljeni stariji brat Gus, koji od svoje osme godine nije progovorio ni riječi. Još jedna važna osoba u Elijevu životu jest susjed Slim (legendardni australski glumac Bryan Brown), bivši robijaš koji je u zatvoru proveo 25 godina za zločin koji nije počinio, ali to prihvaća filozofski, tvrdeći da je zaslužio tu kaznu zbog svega ostalog što je učinio u životu.

    Dječak protiv svemira, foršpan Izvor: Društvene mreže / Autor: Netflix

    Prateći Lylea na njegovim dilovima, Eli susreće razne neobične likove - od lokalne dilerice i majke njegova šulkolege pa sve do moćnika i biznismena (za kojeg će se poslije ispostaviti da je megazlikovac), vlasnika firme za izradu protetskih pomagala koji se - to će gledatelje s ovih prostora sigurno zabaviti - zove Tytus Broz (Anthony LaPaglia). Eli i njegova familija nekako se provlače kroz sve nevolje sve dok jednog dana gadni tipovi ne odvedu Lylea, majka mu završi u zatvoru, a on i Gus moraju otići živjeti s ocem.

    Osim živopisne priče (ovo gore je tek početak), dvije su stvari interesantne u ovoj seriji i obje su povezane s inteligentom i slojevitom, a ne samo naivnom dječjom perspektivom. Prva je uvođenje povremenih elemenata magičnog realizma, koji zapravo pokazuje način na koji djeca misaono i maštom 'obrađuju' neke događaje koje ne znaju drugačije protumačiti. Druga interesantna stvar jest perspektiva bez osude i moraliziranja jer mladi Eli sve otpadnike i neodgovorne blesane u svojem životu vidi točno onakvima kakvi jesu - i prepuni mana, i grubi, i opasni, ali i ljudi sa svojom toplinom i vrlinama. Dijete je koje traži ljude koje bi voljelo i u tome uspijeva. Prema onima koje ne treba voljeti je oprezan.

    Serija je čisti gušt za gledanje sve do samog kraja, točnije, do finala zadnje epizode, koje je jednostavno blesavo. Neću vam spojlati jer ne bi bilo fora, a i sigurno će vas zanimati što je bilo s Elijem i njegovim bližnjima na kraju. Glupavi kraj čak sam spremna i oprostiti.

    Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.