Predstavljen je projekt koji ima za cilj proširiti ponudu kulturnog turizma u Splitsko-dalmatinskoj županiji tako što će turiste povesti cestama sagrađenim i korištenim u antičko doba
U Muzeju grada Splita predstavljen je pilot-projekt interpretacije antičkih (rimskih) cesta u Dalmaciji.
Rimske ceste predstavljene su kao potencijalna turistička atrakcija koja može integrirati obalni prostor i unutrašnjost Dalmacije, što bi osiguralo ravnomjeran razvoj turizma na prostoru cijele županije. Projekt interpretacije predstavili su Joško Stela, Edi Kušen i Lino Ursić.
Rimske ceste u Dalmaciji zapravo nisu veliki opipljiv i jasno vidljiv spomenik, nego se radi o fragmentima trasa i puteva koji su izgrađeni još u rimsko doba i bili dijelom velike cestovne mreže u rimskoj provinciji Dalmaciji.
Ishodište svih pravaca i antičkih cesta bila je Salona, metropola provincije Dalmacije. Iz Salone se pružalo najmanje osam poznatih različitih pravaca prema unutrašnjosti i na obali.
Najvažnije ceste bile su one prema rimskim vojnim utvrdama Tilurij i Burnum i mreža cesta bila je izgrađena prije svega u cilju pacifikacije Ilirika i ratobornih Delmata. Nakon završetka sukoba, ta je mreža cesta od vojne dobila javnu funkciju.
Na predstavljanju projekta zaključeno je da se taj dio antičkog nasljeđa najbolje može predstaviti u Saloni, gdje je bio početak tih cesta. U samom gradu i okolici bila je mreža komunikacija prema Dioklecijanovoj palači, Epetiumu (Stobreč) i prema Trogiru.
Na prezentaciji se pokušalo objasniti mogućnosti i potencijal tog segmenta baštine koji je samostalno vrlo nezahvalno i teško interpretirati i uklopiti u turističku ponudu, ali može biti dobra poveznica antičkih i drugih lokaliteta kulturne i prirodne baštine. Priča o rimskim cestama u Dalmaciji može se integrirati i u druge tematske i turističke puteve i staze.
Rimska mreža cesta nije bila samo u vojne svrhe; građena je i u cilju eksploatacije ruda i trgovine. Sve ceste prema zaleđu prolazile su klancem ispod strateške utvrde Klis, a zatim se granale u tri smjera.
Jedan je komunikacijski pravac vodio na logor Andetrium (Gornji Muć), a drugi na Aequum (Čitluk pored Sinja). Treća u nizu prometnica bila je za Tiluriju (Trilj) na rijeci Cetini (Hyppus).
Putevi se odatle račvaju na sjeveroistok prema rudarskom distriktu Argentaria (područje Srebrenice) te na jugoistok, preko trgovačke kolonije Narone (Vid, kod Metkovića) do gradova Scodra (Skadar) i Dyrrachion (Drač) u Albaniji.
Prezentacija projekta bio je tek prvi mali korak u pravcu integriranja tog segmenta baštine u širu priču o uzbudljivoj povijesti Dalmacije koja postaje važan element kulturne turističke ponude.
No moglo se i čuti mišljenje da je priča o antičkim cestama u Dalmaciji već uklopljena u širu priču o antičkoj baštini Salone i Dalmacije koju, primjerice, izlažu turistički vodiči svojim gostima.