RIJEČ ŽIRIJA:

Roman Nikole Petkovića 'Put u Gonars' upućuje čitatelja u određeni zavičajni prostor i neposrednu prošlost, u vrijeme stradanja, prijepora i nesporazuma, događaja koji su dobili pripovjedača koji im daje novi sadržaj i kontekst. Osjećaj da pouzdanih svjedoka nema jest mogući autentični prostor pisanja romana koji tematizira traume vremena, spašavanje vlastite egzistencije, svoga i života drugih. Ako smo bilo što naučili iz rasprave o korisnosti i štetnosti historije za život, jest naputak da povratak u prošlost nije put otkrivanja zaboravljene ili izgubljene istine, nego jedini način da shvatimo sadašnjost, svakodnevicu, suvremenost, da razumijemo i otkrijemo vlastitu ulogu i mjesto u svijetu u kojem živimo. Razotkrivajući odnose moći jednoga mučnog vremena, jezik romana 'Put u Gonars' ima performativnu moć da konstruira različite identitete nastojeći otkriti i reprezentirati složenu mrežu odnosa, uloga, gubitaka i poraza, zločina i krivnje… Ili jednostavno preživljavanja!

Uzimajući nosivi motiv logora, mijenjajući pripovjedne strategije i perspektive, autor gradi romanesknu kroniku Bakra u Drugom svjetskom ratu, koja je po svojim likovima, pričama i predajama na rubu groteske, fantazmagorije, koja je kaleidoskop pojedinačnih sudbina, stradanja, uzaludnih i nevjerojatnih ironičnih zgoda i zbivanja na ruševinama jednoga svijeta. Važnost romana 'Put u Gonars' ogleda se i u sposobnosti da se u okviru velike teme (priče) rata sagleda nerazumnost i neuhvatljivost, zlo i običnost, nužnost preživljavanja i očuvanja onoga što čini svijet ljudskim i mogućim. Fašistički logor Gonars, u koji je odvedena i internirana, kao da je otišla na 'kratki izlet', jedna žena, svojom blizinom i udaljenošću jest središnje paradoksalno mjesto romana i metafora sadašnjega svijeta, oko kojeg se ili zbog kojeg se na različite načine mijenjaju uobičajeni životni putovi i sudbine.

Višeznačnost romana ne iscrpljuje se u fikcionalizaciji povijesti, jer ona to sama po sebi već jest, nego se njegov učinak ogleda u otkrivanju i rekonstrukciji onoga što se zaglavilo u zaboravu ili što je izgubilo svoje protagoniste i svjedoke, a što se nerijetko izvrće ili opovrgava. Roman Nikole Petkovića 'Put u Gonars' svojim jezikom, razvedenim pripovjednim repertoarom, čitatelja suočava s njegovim strahovima, sumnjama i neizvjesnom budućnošću, onom u kojoj se logori i stradanja ljudi događaju i ponavljaju kao vječni romaneskni i pripovjedački izazov.

PROČITAJTE ULOMAK ROMANA