U devetom Bezirku Beča, poznatom po luksuznim vilama i perivojima za nekadašnju aristokraciju i krupnu buržoaziju linija razdvajanja ide preko jednih stepenica - Strudlhofstiege. Iznad njih su bogataši, ispod pak zanatlije i malograđani, a lijepe stube, izgrađene 1910. godine, predstavljaju i ključno mjesto radnje klasičnog austrijskog romana Heimita von Doderera (1896. - 1966.) koji je po toj lokaciji nazvan, dakle 'Strudlstiege'.

Doderer je u svojem magnum opusu od skoro tisuću stranica stube uzeo kao izvor ovog romana-rijeke, koji ima ambiciju sveobuhvatno prikazati život u austrijskog prijestolnici 1920-ih, dakle nakon bolnog raspada Austro-Ugarske u Prvom svjetskom ratu.

Ako je već mjesto radnje manje-više cijeli Beč, a stotine likova predstavnici svake društvene klase i mnogih specifičnih ljudskih sudbina, Doderer je zato vremenski ograničio svoj roman, na samo jedan dan, konkretno prvi dan jeseni 1925. godine.

No to se od čitatelja i ne očekuje da primijeti, jer je zauzet uživanjem u kaleidoskopu sudbina i međuljudskih odnosa, ljubavi i društvenih promjena koje Doderer oslikava u 'Strudlhofstiege', romanu koji je po objavljivanju 1951. postao instant hit, a ostao jedno od ključnih klasičnih djela austrijske literature.

Kako je na predstavljanju u Knjižnici Bogdan Ogrizović hrvatskog prijevoda 'Strudlhofstiege' istaknuo bečki profesor Manfred Mueller, Doderer je svoje djetinjstvo proveo baš u devetom Bezirku, 'međukvartu Beča u kojemu su se sudarale različite klase'.

Doderer je imao tu nesreću da je odmah po završetku gimnazije otišao u Prvi svjetski rat, gdje su ga 1916. zarobili Rusi, a iz zarobljeništva se vratio tek četiri godine kasnije. Tako je njegova cjelokupna književna karijera obilježena kašnjenjem pa je 'Strudlhofstiege' objavio tek 1951., doživjevši na pragu šezdesetih uspjeh i priznanje koje je uvijek želio.

'Strudlhofstiege' je po objavljivanju dočekan kao 'uskrsnuće austrijske književnosti', a nastao je zahvaljujući materijalima iz obimnih dnevnika koje je pisao cijeloga života. Za samog autora 'Strudlhofstiege' bio je dobar roman jer se 'ne može prepričati', a obožava ga i današnja generacija pripovjedača njemačkog govornog područja.

Tako je u pogovoru sjajni njemački pisac Daniel Kehlmann istaknuo da se čitanje Doderera može usporediti 's nekom proslavom: događa se mnogo toga, susretnemo mnoge ljude, no poslije nam u sjećanju ne ostane mnogo; ako promislimo li tome, čini nam se da se istodobno dogodilo mnogo i baš ništa. U nekim je vidovima 'Strudlhofstiege' realističan roman, u nekim drugima ni najmanje: u njemu je uvijek ljeto, vrijeme je stalno lijepo'.

'Strudlhofstiege' na hrvatskom jeziku konačno možemo čitati zahvaljujući velikom prevoditeljskom trudu Andyja Jelčića te angažmanu izdavačke kuće Leykam International. Jelčić je istaknuo da je 'u prijevodu htio naciljati pristup koji će preživjeti sljedećih 50 godina' te izrazio nadu da će hrvatska čitateljska publika 'prepoznati trajnu vrijednost ovog romana'.