Deveti roman Jonathana Lethema 'Dissident Gardens' u izdanju Doubledaya multigeneracijska je saga koja obuhvaća američko 20. stoljeće, prikazano kroz prizmu radikalnih pokreta za promjena društva, a američki je kritičari pohvalno uspoređuju s 'Buddenbrokovima' nobelovca Thomasa Manna
U Hrvatskoj je Jonathan Lethem najpoznatiji po romanu 'Tvrđava samoće' iz 2003., čiji je prijevod objavila Fraktura, a nakon kojega je autor dobio slavnu stipendiju fondacije McArthur, koja se dodjeljuje istaknutim pojedincima iz više umjetničkih područja. Lethema se ubraja među najvažnije suvremene američke prozne autore, o čemu svjedoči i književna nagrada kritičara National Book Critic Circlea koju je dobio za roman 'Brooklyn bez majke' (u Hrvatskoj objavio Kontekst).
Piščev novi roman 'Dissident Gardens' nedavno je dostupan u knjižarama na američkom tržištu te se može ubrojiti među Lethemove najbolje, ako ćemo vjerovati pisanju književnih kritičara. Riječ je o obimnoj i ambicioznoj knjizi koja prati živote i sudbine nekoliko obiteljskih generacija, kojima je zajedničko uključivanje u razne društvene pokrete koji su obilježili 20. stoljeće u SAD-u. U pitanju je, između ostaloga, knjiga o aktivistima, no i promjenama američkog društva u proteklih stotinu godina pa se tako na kraju dolazi i do pokreta Occupy Wall Street.
Lethem svoju inspiraciju jasno izražava u tekstu te jednog od likova naziva Albert Zimmer napominjući kako je rođen u njemačkom gradu Luebecku, odakle su i porijeklom Mannovi 'Buddenbrokovi'. No za 'Dissident Gardens' ključan je grad New York, odnosno njegove četvrti Greenwich Village i Sunnyside Gardens u Queensu, u koje Lethem smješta većinu radnje romana, istovremeno obrađujući društvene pokrete od američkih komunista i sindikalista tridesetih godina prošlog stoljeća, pa antiratnih aktivista šezdesetih sve do antikapitalističkog pokreta suvremenih američkih radikala.
U kritici objavljenoj u New Republicu ističe se da je 'Dissident Gardens' 'veliki roman koji nije umišljen' te da se pokazuje Lethemovo autorsko sazrijevanje jer 'ništa nije višak', ali se napominje i da u romanu 'nema previše nade' za radikalne aktiviste, no njihovi životi opisuju se 's mnogo srca'. Los Angeles Times isto ne štedi pohvale te Lethema proglašava 'ambicioznim poput Mailera, duhovitim poput Philipa Rotha i s žaokom jednog Boba Dylana', a AV Club piše da se ova knjiga može s pravom nazvati 'velikim američkim romanom'.
