Jedan od najpoznatijih suvremenih francuskih književnika, Philippe Claudel (1962.) autor je niza romana prevedenih na tridesetak jezika svijeta, za koje je dobio nekoliko uglednih književnih nagrada. Također je i vrlo uspješan i cijenjen filmski redatelj.

U susretu s hrvatskom čitateljskom publikom Claudel je u dvorana Müller otkrio da je spajanje umjetničkih praksi njegov osobni pečat od samih početaka: na neki način, romane piše kao redatelj a filmove režira kao romanopisac.

'U mojim se djelima umjetničke prakse spajaju, to je način na koji pokrećem dijalog između različitih izričaja. Smatram da bi, da sam se odlučio samo za jedan oblik umjetničkog izričaja, to za mene značilo osiromašenje', rekao je autor, otkrivši da je želju da stvara filmove i piše knjige razvio još u ranome djetinjstvu, i to istovremeno.

Ima, međutim, stvari koje nije moguće izreći u filmu, kao i nekih koje je nemoguće izraziti u književnosti, napomenuo je Claudel. 'Primjerice, u kinematografiji kamera ne može ući u misli nekog lika. Ostanem li pri kinematografskim tehnikama, gledatelj će vidjeti samo ono što mu pokazujem, dok svu unutrašnjost lika treba pokazati na neki drugačiji način', pojasnio je.

'I obrnuto, postoje velike nemogućnosti u pisanju romana, kao što je primjerice tišina, koja je iznimno važna, jer i kada lik šuti, to isto može izreći puno stvari, a to je u književnosti nemoguće, što je također osiromašujuće', napomenuo je.

Ideje se raspliću kao klupko vune

Međunarodnu slavu donio mu je roman 'Sive duše' (2003.), proglašen najboljim romanom godine i već u prvom tjednu prodan u 50 tisuća primjeraka. Roman je preveden na 30 jezika te je autoru 2003. priskrbio nagradu Renaudot, švedsku Martin Beck Award i Elle Reader's Literary prize 2004. Knjiga je 2005. adaptirana i za film, koji je autor sam režirao.

Napisao je i roman 'Brodeckov izvještaj' (2007.), koji mu je donio Goncourtovu nagradu i Independentovu Foreign Fiction Prize. Na hrvatskome je objavljen u nakladi Edicija Božičević, u čijem su izdanju dostupni i prijevodi Claudelova romana 'Istraga' (2010.), te prozne zbirke autobiografske proze 'Mirisi' (2012.). kao i, upravo objavljenog u hrvatskom prijevodu, filozofskog romana o umiranju 'Stablo u zemlji Toraja' (2016.). Prijevode potpisuje Dubravka Celebrini.

'Jako me zanima položaj čitatelja, jer prije nego sam postao pisac bio sam čitatelj', rekao je Claudel.

Jednako tako, kada radi filmove uvijek razmišlja o gledatelju koji će promišljati o scenama i s time nešto izgraditi, jer smatra da je uloga teksta u filmovima 'da nam pokažu neke stvari koje ne želimo vidjeti, o kojima ne želimo misliti, da nas suoče s nama samima, s ljudskom prirodom - umjetnost je tu kako bi nam pokazala ono što ne vidimo, ono što ne možemo gledati'.

Kad počinje sa stvaralačkim radom, kako je kazao, nikada ne zna hoće li konačni rezultat biti film ili knjiga, a ono što ga okreće pisanju romana ponajprije je želja da koristi jezik.

'Tekstovi koje stvaram rađaju se iz riječi, dok filmovi obično kreću od nekih scena koje mi se pojave u mislima, ili pak čujem neku glazbu – iz toga se rađaju priče. No, kada mi neka ideja padne na pamet, nikad se ne pitam da li će to biti roman ili film. Kada sam napisao prva tri retka 'Stabla u zemlji Toraja' nisam znao kamo ću ići. Malo po malo, kao klupko vune koje se raspliće, kao u labirintu, otkrivao sam što želim s time', napomenuo je.

Realistični roman ne postoji

'Stablo u zemlji Toraja' knjiga je koju piše pisac koji je proživio više od polovice svojega života i već izgubio mnoge ljude koje je volio. Roman je najavljen kao autorovo razmišljanje o smrti, ali i o ljubavi, prijateljstvu, ponovnom rođenju, umjetnosti.

Claudel je u romanu 'pokušao razumjeti kako ljudsko tijelo može izdržati bol žalovanja, na koji se način s vremenom transformira, pod utjecajem ljubavi i nestanaka'.

'Kad govorimo o tome na koji način roman uspijeva izreći stvarnost, producirati prostor, kad bismo govorili o realističnom romanu, to bi bio oksimoron', rekao je autor.

'To ne postoji – realizam u književnosti ne postoji. Jer čim počinjem opisivati neku scenu, čak i ako ju znam opisati na najstvarniji mogući način, ja je već preobražavam, primjenjujem filter vlastitog senzibiliteta i osobnih afiniteta', pojasnio je.

'Ali postoji još jedna laž koja je također prekrasna, a to je da možemo ostvariti prostore, likove i situacije koji ne postoje, a čitatelj je prisiljen prihvatiti tu književnu geografiju. To je fascinantno, ta dvostruka laž uvjeravanja čitatelja da opisujemo stvarnost a zapravo stvaramo umjetni prostor', dodao je.

Kao redatelj poznat je i po filmovima 'Voljela sam te toliko dugo' (2008.), te 'Tous les soleils' ('Sva sunca', 2011.). U biografiji su me među ostalim ističe 12 godina rada kao zatvorski nastavnik. Danas je zaposlen kao profesor književnosti na Sveučilištu u Nancyju i trenutno paralelno radi na novom romanu i novom filmu.

5. Festival svjetske književnosti održava se od 3. do 9. rujna u Zagrebu i Splitu s fokusom na književnost njemačkog govornog područja, a ove godine u oko 60-ak festivalskih programa sudjeluje nešto više od 50 književnika iz 17 zemalja.