Posao liječnika, liječnica, bolničara i bolničarki na hitnim prijamima bolnica definitivno je dobar materijal za igrane televizijske serije. Gledali smo ih mnogo - od legendarne 'Hitne službe', preko humorističnih 'Stažista' pa sve do pradavne češke 'Bolnice na kraju grada'. Borba za život i zdravlje pacijenata koji dolaze po pomoć u takve ustanove već je sama po sebi dovoljno dramatična, a većini takvih serija dodatnu su dimenziju davale i priče o privatnom životu te previranjima djelatnika takvih službi, nerijetko usko povezane s prirodom posla kojim se bave. Težak bolničarski i liječnički posao često se pokazivao i kao odličan materijal za kvalitetne dokumentarce - kao što smo, primjerice, nedavno vidjeli na primjeru domaće 'Dječje intenzivne'. No kvalitetne televizijske emisije ili serije o liječnicima, bolnicama, liječenju, bolesnicima i njihovim obiteljima obično počivaju na dva ključna temelja: one igrane obično su dobre zato što imaju kvalitetnu i dobro smišljenu priču, profesionalne glumce i uvjerljivo prikazano okruženje, a one dokumentarne zato što u stvarnom svijetu, među stvarnim ljudima pokušavaju uhvatiti trenutke koji će nam ih približiti, dočarati djelić njihova života i, iznad svega, prikazati istinu. 

Na RTL televiziji, međutim, ovih su dana pokušali smiješati najpovršnije sastojke obiju formi, pritom izostavljajući upravo ono što takve sadržaje čini kvalitetnima. Njihova nova serija 'KBC' jedna je od onih njihovih tipičnih, licencnih mješavina kvazidokumentarizma i igranog sadržaja kakve smo već imali priliku gledati u serijalima kao što su bili 'Krv nije voda', 'K.T.' i 'Sudnica'. Uzeli su liječnike, liječnice, medicinske sestre i bolničare da im glume glumce, neki prostor koji možda jest, a možda i nije u zdravstvenoj ustanovi preuredili tako da izgleda kao hitni bolnički prijam i onda udarili po pisanju (ili prevođenju s njemačkog) priča o pacijentima koji dolaze po pomoć. Te priče nazivaju poučnima - čak im se do neke mjere ta edukativnost mora i priznati jer kada pacijenti iznose svoje simptome ili ih liječnici pregledavaju, na ekranu se doista ispisuju korisne činjenice o stanju ljudskoga tijela pod određenim uvjetima - no te priče gotovo svaki put sadrže i neku dodatnu dramu koja je tipični naturščik-trash, kao preslikan iz 'Sudnica', 'Krvi' i sličnih bezvezarija.

Žena u osmom mjesecu trudnoće dolazi na hitni prijam s grčevima, ali glavna priča se na kraju ne vrti oko njezina poroda, nego oko njezina agresivnog muža i slučajnog susreta s ljubavnikom te pitanja čije dijete zapravo nosi. Djevojka dovodi brata koji si je ugurao kotačić s autića u nos, a onda i sama pada u nesvijest, no središnja drama na kraju nije njihovo liječenje, nego djevojčina laž o odlasku na koncert i headbanganju. Sve te pacijente još pritom glume osobe čija je izvedba takva da ih ne bi primila ni dramska grupa za netalentirane ponavljače, što je djelomično objašnjivo činjenicom da se za seriju angažiraju (jeftini) naturščici, ali još i više time što RTL očito ne želi trošiti ni vrijeme ni novac ni resurse da bi s njima barem malkice radio na tome kako će odglumiti svoj lik.

Rezultat su neuvjerljivo hipnotizirano verglanje izjava u kameru, komično vikanje svake imalo emotivnije rečenice kao da su gledatelji na dalekom planinskom proplanku i slični biseri koji sada već postaju klasik RTL-ove glumačke škole. Liječnici, liječnice, medicinske sestre i bolničari još su nekako i najpodnošljiviji u svemu tome - vjerojatno zato što je RTL za seriju angažirao prave zdravstvene djelatnike pa se oni barem pokušavaju ponašati onako kako se inače ponašaju na poslu - ali u njihovu slučaju isto vrijedi to da ih čudnovata formula nit' drame nit' dokumentarca dovodi u situacije u kojima se gledatelju čini kao da na ekranu ne promatra ljudska bića, nego robote.

Sve u svemu, s iznimkom kojeg kratkog poučnog međutka, 'KBC' je još jedan tipičan potez ovog domaćeg TV komercijalca da za što manje para privuče što više gledatelja (čitaj: oglašivača). Niti se tu troši preveliki novac i trud na smišljanje priča, niti se bogznašto ulaže u glumu i prezentaciju, niti se na bilo čemu prikazanom zadržava dulje od desetak-petnaest minuta, nego se računa na gledatelje s najmanjim zahtjevima i najkraćim razdobljem pune koncentracije. Klasično svođenje na najmanji zajednički nazivnik. Klasičan trash. Nažalost, nimalo ne sumnjam da će pronaći svoju publiku, da će se RTL-u isplatiti i da ćemo 'KBC' gledati još dugo, dugo. Prvo u ovoj, premijernoj varijanti, a onda u bespućima kasnonoćnih termina na RTL-u 2.