Uvijek želim da mi se domaći filmovi svide. Ta je želja još veća kad je riječ o komedijama jer mi je to najdraži filmski žanr, a kad još k tome domaću komediju gledam na filmskom festivalu koji postoji zato da bi se na njemu prikazalo najbolje iz domaće produkcije u protekloj godini, onda u sebi grčevito navijam za to da mi se film svidi, tražim mu dobre strane, a čak se znam i na silu cerekati tek marginalno smiješnim forama.

Evo zato svega onoga što sam uspjela izvuć' sinoć na projekciji domaće komedije 'Šalša' u prepunoj pulskoj Areni, a što mi se svidjelo:

- prva scena, s glavnim likom u kostimu zeca na vespi fast food dostave 'Zeko' uz pjesmu 'Sudnji dan' glazbenog sastava Valentino Bošković. Scena je smiješna i volim tu pjesmu.

- Snježana Sinovčić Šiškov u ulozi babe odlična je u svakoj replici, izrazu lica, pokretu i nepokretu. Iako je u filmu ima dosta, bilo bi još bolje da je ima i više. I usput, baba je dobra jer je glumica dobra, ne baš zato što je dobila dobar materijal.

- nekoliko glumačkih minijatura također je simpatično - Lovre Kondža i The Other Guy (sorry, ali ne mogu na popisu glumaca prokljuviti kako se zove) koji su već samim stavom i držanjem smiješni kao mladi Irud i mladi Vice u laboratoriju, Konstantin Haag kao Jürgen isto je šarmantan i šteta što ga nije bilo više, Roko Sikavica kao Filip... ma, općenito, glumci nisu problem ovog filma.

- ideja da je nacionalizam put u smak svijeta i da su nesnošljivi, isključivi ljudi agresivno zlo koje truje sve oko sebe i siše im krv zanimljiva je i hvalevrijedna ideja. Ne osobito originalna, ali tako je to sa zombijačinom - uvijek predstavlja neko zlo. Ovdje je to ono zlo koje nam je najbolje poznato i najčešće analizirano. I već na jednu drugačiju, ali puno bolju foru obrađeno u filmu 'Posljednji Srbin u Hrvatskoj', koji u ovome filmu glavni lik u jednom trenutku, čini mi se, gleda, čime nam valjda autori žele poručiti da je ovo hommage, a ne derivat, iako nije ni jedno ni drugo jer je 'Posljednji Srbin' za ovo 'Dr. Strangelove'. A nije 'Dr. Strangelove'.

- nabijanje zombija na jugoslavensku zastavu je fakat 'sjekirom-u-glavu' doslovna fora, ali me i protiv moje volje nasmijala. Još bi me više nasmijala da prije toga nije najavljena fokusiranjem na tu zastavu u prostoriji gdje se Vatroslav i Irud skrivaju od zombija.

- još jedna fora koja me nasmijala protiv moje volje, a nasmijala je i publiku u Areni - 'Mića, USPOSTAVI SE'. Likovi Miće i Jelene, iako simpatični, koncipirani su nevjerojatno prvoloptaški, a vođeni po principu 'smiješni su jer su Srbi i deru se'. I opet, ne greškom glumaca.

Komedija, a nije smiješna

Pa eto. Fakat sam se potrudila pronaći dobre strane i momente koji mi se u filmu sviđaju, iako to 'sviđaju' treba uzeti ne sa zrnom, nego s dvije i pol tone soli. Što se svega ostalog tiče, nemam lijepe riječi i žao mi je zbog toga jer mi se zadnji film redatelja Dražena Žarkovića koji sam gledala - 'Moj dida je pao s Marsa' - baš svidio. Ovaj nije, unatoč svim gore pobrojanim natuknicama jer, ruku na srce, sve to u natuknicama stalo bi u deset minuta skeč-showa. A ni to ne najboljeg skeč-showa.

Mane 'Šalše' mogla bih nabrajati mnogo dulje nego što sam dobrohotno nabrajala ono što u tom filmu nije loše, ali neću jer me to deprimira, a usto je dovoljno reći samo to da 'Šalša' pati od jedne fatalne mane za svaki takav film - komedija je, a nije smiješna. Budući da je fokus svake komedije upravo ta 'smješnoća' (znam da ta riječ ne postoji, ali ja je koristim za onu vrst duhovitosti kojoj se stvarno i nasmiješ), kada 'smješnoće' nema, ostaje poprilična praznina, puki manirizam, loše oblikovani likovi, pitanja tipa 'šta je ovo, jesu li zombiji, vampiri ili neke živine?' i još hrpetina stvari koje se ne bi pokazale kao mane da je film ono što bi trebao biti - smiješna komedija.

Publika u pulskoj Areni, doduše, sa mnom se ne bi složila, barem je tako izgledalo po sinoćnjim reakcijama. Smijeh tijekom filma i dugotrajan pljesak po njegovu završetku sugerira da bi film mogao dobro proći u kinima. Pa hajde. Ako je već tako, neka ljudi koji su se, ne sumnjam, i na ovom, kao i na svim filmovima, naradili - nešto i zarade. No više bi me radovalo da to sljedeći put bude zbog nečega doista smiješnog.