Posebno je zanimljivo da ti predano usredotočeni fotografi ponajviše snimaju uspomene za po doma, za zimske duge noći i za općenito dugo sjećanje, a nerijetko se snimaju baš pred foto-eksponatima izložbe pod vedrim nebom na posebnim panoima na rovinjskoj rivi. Tu su ove godine izloženi radovi pod egidom Prijatelji mora 2013., odreda velikana hrvatske fotografije iz pedesetih godina. Velikoformatne crno-bijele fotografije u ambijentu su koji ih na osebujan način istodobno i dopunjava i odražava u kontekstualnom kontrastu s prošlim vremenima.

Radove za tu open air izložbu odabrao je stručni tim festivala Rovinj Photodays iz već jednom pomno odabranih fotosa iz fundusa nacionalnih muzeja, fotoklubova te privatnih zbirki, dakle, najprobranije iz probranoga, a posrijedi su najistaknutiji autori koje ovom prilikom svakako treba sve poimence još jednom spomenuti jer, za razliku od njihovih slika, kolektivna memorija brzo blijedi. To su, dakle, Ante i Zvonimir Brkan, Joso Špralja, Tošo Dabac, Nikola Vučemilović, Milan Pavić, Đuro Griesbach, Mladen Grčević, Fernando Soprano, Alojz Orel, Andro Damjanić, Ivo Tolić, Zlata Laura Mizner, Igor Emili, Viktor Hreljanović, Abdon Smokvina i Ervin Debeuc.

Sve su to imena i prezimena bez kojih bi opća povijest ovoga ozemlja bila bez istinski uvjerljivo zabilježene i to uzmorske vizualizacije. Za razliku od raznih društveno dežurnih slikara i kipara i općenito angažiranih kroničarskih umjetnika, čija je djela povijest rado izabirala za udžbeničke ilustracije, fotografije su se uzimale, ako nisu portreti vođa svih strana, samo ako su se likovno podudarale s kurentnim povijesnim tumačenjima. A to fotografije na rovinjskoj šetnici godine 2013. zacijelo nisu bile. Ovo im je, paradoksalno, ali ništa zato manje istinito, svojevrsna premijera za dosad najširu javnost. Prvo je to zbiljski proviđeno pojavljivanje za sve one koji će zastati u slučajnu prolazu obalom u Rovinju i zagledati se u nešto što očito nije ni reklama, ni izborni jumbo plakat, ni slična neka piarovsko-marketinška kerefeka. Nego posrijedi je goli nekadašnji život sâm po sebi. Viđen fotografskim objektivom objektivno. Nego kako.

Prvoga dana festivala otvorena je i izložba Ivana Posaveca, fotografa poznata ponajviše iz tiražnih tiskanih medija, iako je riječ o autoru koji je izraziti eksperimentator u fotografiji i to na mnogo različitih planova.

Josip Klarica, pak, u povodu festivalske nagrade za životno djelo izložio je radove pod signifikantnim naslovom Fotografije 1976 - 2011. Njega je, pak, premalo imenovati odmetnikom od suvremene, u cijelome svijetu danas raširene digitalne fotografije, jer on je odustao i od svih suvremenih fotoaparata još za školovanja na Filmskoj akademiji u Pragu (FAMU) gdje je posebno izučavao povijest fotografskih tehnologija i fotokemijskih procesa. Posebno izdvojena njegova fotografija na ovoj izložbi naslovljena je Franz Kafka: Preobražaj, Prag, 1983. Sveukupni scenski rekvizitarij na stolu pred prozorom, u mekanu svjetlu maglena jutra, sa životinjom koju se ne može pouzdano prepoznati ni kao mačku ni kao povelika štakora, doima se sve kao stvarni, zbiljski vizualiziran relikt kafkijanske proze. I to na način Josipa Klarice, dobitnika nagrade za životno djelo rovinjskoga Photodaysa 2013.

Treća izložba otvorena prvoga dana Photodaysa u Galeriji Adris naslovljena je Ostvarenje neostvarivoga – fotografije braće Brkan iz zbirke MSU. Ante i Zvonimir Brkan rodonačelnici su mediteranskoga kruga fotografijom, s djelima od kojih su mnoga postala apsolutno ikonografskim za cjelokupan fotografski neorealizam u ovome dijelu svijeta i to u doba kada je bespogovorno vladao onaj drugi realizam, državno socijalistički. Pa iako su braća dobila, slobodno se može reći, sve značajne domaće i internacionalne nagrade i sva počasna fotografska zvanja, budući da im djela dugo nisu bili izlagana, još od osamdesetih godina prošloga stoljeća kada su i bila darovana MSU, ova je prezentacija u Rovinju pokazala da je krajnje vrijeme da slike Brkanovih krenu još jednom na izložbenu turneju, kako po doma tako i po bijelom svijetu, posebice u obližnje europske zemlje.

Još je spomenuti veliku retrospektivnu postavu Marija Giacomellija u produkciji CRAF Spilimbergo u posjedu arhiva Luigi Crocenza. To je velika smotra neorealističke talijanske fotografije, stanovito tematsko rimovanje s filmovima Frederica Fellinija, ali i zanimljiva usporednica s djelom Braće Brkan s druge strane Jadrana.

Također je zanimljiv fotografski projekt Sin_tesis koji je nastao kontribucijom raznih sudionika u četverogodišnjem nizu fotografskih radionica u kojima je skup fotografa međunarodne reputacije interpretirao područje Savignana sui Rubicone istražujući fotografski aspekte ekologije, industrije i sudjelovanja čovjeka.

Već treću godinu zaredom na Photdaysima sudjeluje i udruga Fotograd koja okuplja autore iz Zadra, Splita, Siska i Zagreba, a riječ je o ljudima različitih fotografskih interesa među kojima ima i fotoamatera koji uvijek u razvoju fotografije imaju važnu ulogu već i time što su čest korektiv profesionalcima u svojim stvaralačkim traganjima. Ta je udruga i ove godine izložila nemal broj zaista lijepih i zanimljivih fotografija. Vrijedilo je sve to pogledati.