Shirley Jackson, američka spisateljica horor priča i romana, humorističkih priručnika o odgoju djece te spisateljica priče 'Lutrija', koja je objavljena u New Yorkeru 1948. i do danas drži rekord u broju reakcija koje je izazvala - u ovome filmu nije prikazana biografski precizno. Njezina su djeca izbrisana iz priče, na primjer, izbrisan je i bilo kakav spomen njezina bavljenja humorističnim sadržajima, izbrisana je donekle i granica između stvarnosti i fikcije. No ostalo je ono što su autorica filma, ali i knjige po kojem je snimljen smatrale najvažnijim - to da je Shirley bila tretirana drugačije zato što je bila žena.
Dvije stvari postaju jasne vrlo brzo nakon početka filma 'Shirley'. Ženske likove u njemu društvo je propisno zakinulo sa svojim poimanjem žena. Mlađahna Rose udala se za svojeg supruga Freda Nemsera nadajući se da će, ako pođe za njim na fakultet na kojem on treba postati asistent poznatom profesoru, imati prilike slušati predavanja. Nada se da će je to intelektualno obogatiti, ali da će joj omogućiti da nakon trudnoće, zbog koje ga je prekinula, nastavi školovanje.
Sve to, međutim, pada u vodu kada Nemserovi dođu u vermontski gradić Bennington i upoznaju profesora Stanleyja Hymana i njegovu suprugu Shirley Jackson. Profesor Hyman zamoli Rose da pomogne njegovoj supruzi u kući i Rose vrlo brzo od temperamentne, intelektualno ambiciozne mlade žene postaje služavka. Ne može odbiti jer ona i suprug baš i nemaju novca, a 'pomaganje u kući' znači i besplatan smještaj.
vezane vijesti
Kroz dolazak Nemserovih, međutim, upoznajemo i naslovnu junakinju, Shirley Jackson, spisateljicu čija je priča nedavno objavljena u prestižnom časopisu 'New Yorker' i podigla popriličnu prašinu. I Rose ju je pročitala te bila pod vrlo snažnim dojmom nakon čitanja. Shirley i Stanley osobenjaci su fakultetskog kampusa, s tim da se Stanleyjevo 'osebujno' ponašanje tumači boemštinom i intelektualnom razbarušenošću, a Shirleyine neuroze, agorafobija, dugi jezik i sklonost pisanju jezovitih priča više-manje znače da je svi smatraju luđakinjom koja bi trebala živjeti zaključana na tavanu.
Redateljica Josephine Decker, scenaristica Sarah Gubbins i autorica romana po kojem je film snimljen, Susan Scarf Merrell nisu se pretjerano zamarale točnošću pojedinosti iz života Shirley Jackson - primjerice, iz njezina su životopisa potpuno izbrisale četvoro djece koje su imali Shirley i njezin suprug te činjenicu da je Jackson napisala nekoliko humorističnih priručnika o odgoju djece. Isto tako, u priču su o Shirleyinu životu ubacili Nemserove, kojih u stvarnoj priči nije bilo. No ono što su ostavili i što je za ovu priču itekako važno jest to da su Shirley prikazali kao neobičnu, neurotičnu, katkad nemoguću, ali briljantnu osobu koja je za života, unatoč tome što je bila višestruko pametnija i talentiranija od njega, ostala u sjeni svojeg mediokritetskog supruga. Pojava Rose Nemser, koja će se zbližiti sa Shirley, samo još više podvlači tu činjenicu - ovo je film o ženama koje žive u sjeni svojih sasvim bezveznih muževa.
Radnja ovog filma nije čak ni toliko važna. Film, iako naizgled biografski, zapravo nije to, nego se mnogo više bavi Shirleyinim neurozama, kreativnim opsesijama i društvenom neprilagođenošću te razdobljem u kojem je pisala svoj drugi roman te paralelno postala opsjednuta slučajem nestale djevojke iz obližnjeg kraja, prenoseći tu opsesiju na Rose. Ulazeći u Shirleyin svijet, zajedno s Rose ulazimo u svijet u kojem su granice između stvarnosti i fikcije vrlo mekane, a prateći Shirleyin stvaran život, ulazimo u horor života briljantne žene u Americi polovicom dvadesetog stoljeća. Neurotična i depresivna Shirley sa svojim je suprugom neprekidno u odnosu perverzne psihodrame ala George i Martha u drami 'Tko se boji Virginije Wolf'', a prema društvu je okrutna na jeziku ne bez razloga - to joj društvo ne oprašta čak ni takve banalnosti kao što je činjenica da ne zna očistiti mrlju prolivenog vina s kauča.
Shirley Jackson s ovog je svijeta otišla puno prerano, sa samo 48 godina, ali ostavila je za sobom neobične, sjajne, nadahnute romane i priče vrlo bliske žanru horora. Američki kritičari - skupina kojoj je pripadao i njezin suprug - desetljećima su je na sve moguće načine pokušavali obezvrijediti, neprekidno tvrdeći da je njezino djelo inferiorno, plitko, na granici šunda. Pročitate li, međutim, samo tu jednu njezinu pripovjetku 'Lutrija', vidjet ćete da u takvoj kritičarskoj ocjeni nešto ne štima. Ovaj film se zato nije htio baviti stvarnim svijetom koji je Shirley sa svijeta otpremio s takvom ocjenom. Radije se pozabavio njezinim stanjem uma. A ono će vas odvesti na neočekivana mjesta.
