Teško da se išta može prigovoriti filmu 'The Lodge'. Vješto je, atmosferično i izrazito emotivno-opresivno ispričana priča o tragediji jedne obitelji te demonima koji mogu krvavo razdrti živote, iako ne dolaze ni iz kakvog pakla, nego iz naših vlastitih trauma. Priča o dvoje tinejdžera - otprilike sedamnaestogodišnjem sinu Aidanu i otprilike trinaestogodišnjoj kćeri Miji čiji su roditelji rastavljeni i čija se majka ubije pucnjem u glavu kada sazna da se njezin bivši muž namjerava oženiti svojom novom partnericom - već je na samom početku uspostavljena kao priča o traumi. U izvitoperenu jednadžbu te traume, međutim, vrlo se brzo uvrštava i trauma njihove nove pomajke Grace, koja je pak kći vođe jednog bizarnog i sumanutog kršćanskog kulta, koji je sve svoje pripadnike natjerao na samoubojstvo zbog iskupljenja od grijeha. Grace je kao dvanaestogodišnja djevojčica pronašla sva tijela, a danas, u ranim tridesetima, funkcionira zahvaljujući lijekovima.

Treća varijabla u priči je otac Richard, koji svoju djecu i svoju novu partnericu tijekom predbožićnog tjedna odvozi u obiteljsku kolibu u planinama da bi se djeca i nova pomajka bolje upoznali i zbližili i ondje ih ostavlja same jer mora raditi, obećajući da će im se pridružiti na sam Božić. Ta je odluka istodobno i najidiotskija odluka u filmu i jedina rupa u scenariju jer je slabo uvjerljivo da bi ikada itko u takvoj situaciji - šest mjeseci nakon što su mu djeca doživjela traumu majčina samoubojstva, s partnericom koja je psihijatrijski pacijent i, iako funkcionira normalno, nikada se ne zna hoće li 'puknuti' - ostavio djecu i novu partnericu samu u planinama, u izoliranoj kolibi, bez auta i tijekom zimskih meteoroloških uvjeta. Jasno je, naime, da ono što će se u toj izolaciji dogoditi ne bu dobro.

I doista, kada dvoje tinejdžera - koji nikako nisu željeli te ferije s 'novom mamom' - i nestabilna Grace ostanu sami i izolirani u zasniježenoj kolibi, počnu se događati neobične stvari. Zatvoreni u unutrašnjost kolibe, sve troje glavnih likova zatvaraju se u svoje traume i počinju teški, strašni trenuci.

Napisala sam na početku - ovom je filmu teško nešto zamjeriti, i to je istina jer je filmski dvojac koji ga je snimio - austrijski redateljica i redatelj Veronica Franz i Severin Fiala majstorski odradio posao, baš kao i scenaristi Franz Fiala i Sergio Casci. Vrhunske su i izvedbe svih troje glavnih glumaca - Riley Keough kao nesretne Grace, Jaedena Martella kao sedamnaestogodišnjeg Aidena i Lije McHug kao trinaestogodišnje Mije. Kratku, ali potresno zapaženu ulogu igra i Alicia Silverstone kao njihova majka.

No ipak - nakon gledanja filmu štošta zamjeram jer je to jedan izuzetno sadistički, strašan, duboko mračan film koji gledatelja ne štedi apsolutno ni u čemu. U većini horora ili psiholoških trilera, ma koliko strašni bili, na kraju postoji nekakvo razrješenje, nekakvo olakšanje. Netko preživi, netko spasi situaciju, zlikovac ili zle sile dolijaju ili oslabe, barem se nešto smiri. 'The Lodge' nije takav film. Ovdje nema ni tračka svjetla na kraju tunela. Cijelo vas vrijeme muči nevjerojatnom anksioznošću (nije toliko stvar u jezi ni strahu, a nema ni natprirodnih elemenata pa bih ga zbog toga čak i oklijevala nazvati hororom, više psiholškim trilerom), a na kraju vam ne da ni da se te jeze i anksioznosti oslobodite.

SLIJEDE SPOILERI PA NEMOJTE ČITATI AKO VAM TO SMETA.

Većina filmova - pa čak i horora (osim onih najgorih eksploatacijskih, a ovaj ni po čemu drugome nije takav) - ipak će se suzdržati od nekih emotivno najbrutalnijih momenata, kao što su ubijanje slatkih životinjica i kućnih ljubimaca te, što je još važnije - djece. Ovo NIJE TAKAV FILM i moram priznati da me to poprilično razljutilo.

KRAJ SPOJLERA.

'The Lodge' je izvrstan film, moglo bi se čak reći da je jedan od ovogodišnjih najboljih doprinosa kinematografiji, ali je pravo mučenje za gledatelje. Kao što iz kolibe u kojoj se nađu njegovi protagonisti nema izlaza, nema izlaza ni iz tjeskobe, nervoze i užasa koji se na vas prenosi s ekrana. Uza sve pohvale, nemam vam ga želuca preporučiti. Procijenite sami.