Iza arhitekture uvijek stoji misao, uvjeren je bio akademik Magaš, rekao je akademik Andrija Mutnjaković koji se osvrnuo na Magaševu knjigu "Pristup arhitektonskom djelu" istaknuvši kako "Magaš nije radio arhitekturu već ju je živio". Spomenuo je i neka od najpoznatijih djela iz velika Magaševa opusa - stadion Poljud u Splitu, kazalište u Zenici, Muzej oslobođenja u Sarajevu, hotelske komplekse Solaris i Haludovo, jaslice na Mihaljevcu u Zagrebu te crkve sv. Nikole Tavelića u Rijeci i bl. Augustina Kažotića u Zagrebu koja je, prema akademiku Mutnjakoviću, kultno djelo suvremene hrvatske arhitekture.

Po riječima tajnika Razreda za likovne umjetnosti HAZU akademika Vladimira Markovića, Magaš je bio projektant širokog raspona - od sportskih do sakralnih objekata, a potpredsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt istaknuo je da je "zahvaljujući Magaševu eminentnom stvaralačkom opusu hrvatska arhitektura iskoračila iz europske sredine i zadobila svjetsku dimenziju, o čemu svjedoče ocjene stranih stručnjaka, ali i činjenica da je stadion u Splitu postao uzor stadionima diljem svijeta."

Djelo Borisa Magaša vrhunac je dosega hrvatske arhitekture i hrvatska kulturna javnost treba ga slaviti, ustvrdio je akademik Neidhardt. Govoreći o akademiku Magašu kao teoretičaru arhitekture, Neidhardt je istaknuo da je Magaš u svojim idejama slijedio tradicije zagrebačke škole formirane nakon osnutka studija arhitekture na Tehničkom fakultetu 1919. godine, a studenti su bili opčinjeni njegovim stručnim argumentiranim i činjenicama potkrijepljenim predavanjima kojima je studente učio misliti.

Akademik Dinko Kovačić posvjedočio je svoju prijateljsku odanost akademiku Magašu, ali i činjenicu da mu je on bio učitelj. "Napravio je najljepši stadion, o čemu dovoljno govori njegov nadimak - Poljudska ljepotica", rekao je akademik Kovačić koji je spomenuo i njihovo zajedničko djelovanje na ljetnoj školi arhitekture u Bolu na Braču gdje je polaznike, istaknuo je, "učio kako voljeti arhitekturu i time im ostao u trajnoj uspomeni".