Odlukom žirija, kojim je predsjedao glumac Branislav Lečić, a u kojem je uz dramatičarku Maju Pelević, redateljicu Anu Tomović i redatelja Janeza Pipana iz Ljubljane sjedila i teatrologinja Ana Lederer, intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, tri najvažnije nagrade, one za najbolju predstavu u cjelini, režiju i novi dramski tekst, odnijela je predstava 'Radnici umiru pevajući'.

U koprodukciji beogradskog Bitef Teatra i fonda Hartefakt, tu skicu iz života o propadanju radničke klase ne samo na 'ovim područjima' postavila je mlada redateljica Anđelka Nikolić prema tekstu također mlade Olge Dimitrijević, a objema su ovo ujedno i prva velika priznanja.

Pridoda li se tome da je i međunarodni žiri kritičara u sastavu: Ivan Medenica iz Srbije, Una Bauer iz Hrvatske i Akiko Tachiki iz Japana, također odlučio priznati 'Radnicima...' prvenstvo nad ostatkom domaće selekcije, pobjeda je neosporna.

Teatrologinja Ksenija Radulović od samog početka festivala trebala je obrazlagati selekciju u kojoj gotovo da i nema većih i važnijih kazališta u Srbiji, na primjer Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

No, nisu se bunili oni, nego Kokan Mladenović, direktor beogradskog Ateljea 212 koji je u programu zastupljen s čak dvije predstave, samostalnom produkcijom 'Oca na službenom putu' u režiji Olivera Frljića i koprodukcijom autorskog projekta redatelja Borisa Liješevića i Jelene Kislovski Liješević 'Plodni dani'. S izuzetkom zaista izvrsne mlade glumice Hane Selimović koja je svojom ulogom majke u 'Ocu na službenom putu' već osvojila žirije i prošlogodišnjih zagrebačkih Dana satire i sarajevskog MESS-a, nagrade su te dvije predstave zaobišle, pa je direktor Ateljea poručio festivalu da je 'dotakao dno' i da ga 'treba ukinuti'. Ipak, vjerojatno ni sam ne vjeruje u ukinuće jer je dodao i da kazalište koje vodi više neće sudjelovati u programu festivala.

Osim jednostavnog 'svatko tko izgubi ima pravo biti ljut', predsjednik žirija Branislav Lečić odgovorio je Mladenoviću da ni o neće biti direktor Ateljea zauvijek. Na realne pritužbe da žiri nije dodijelio nagradu za mladog glumca te nagrade za scenografiju i kostimografiju, Lečić je obrazložio da mladog glumca u selektiranim predstavama 'nije bilo', dok se o ostalome nije izjasnio.

Andrej Nosov, voditelj fonda Hartefakt koji stoji iza predstave 'Radnici umiru pevajući' ustvrdio je da selekcija odgovara trenutku i da bi se srbijanski kazalištarci trebali zapitati kakve predstave zaista proizvode.

Sve u svemu, čini se da je i ovaj nacionalni festival na malo drukčiji način počeo razmišljati o svojoj funkciji i ulozi u kazališnom životu. Kako pomaci nikad nisu ni jednostavni ni lagani, i ovi 'skandali' možda su samo uvod u unutarnju katarzu koja se mora dogoditi svim kazališnim scenama u regiji. S festivalima ili bez njih.