U proteklih tjedan dana pojavilo se mnogo novih knjiga, a tportalova redakcija potrudila se probrati pet najzanimljivijih
'Modernizam na filmu: Europski umjetnički film, 1950‒1980.', András Bálint Kovács, prevela Diana Nenadić (Hrvatski filmski savez)
'Izvorno objavljeno na engleskom jeziku pod naslovom 'Screening modernism: European Art Cinema, 1950–1980', djelo je od svog izlaska 2007. godine steklo status najreprezentativnije i najsveobuhvatnije studije modernizma u europskom filmu u ovom stoljeću. Kao iznimno važan prilog razumijevanju teme filmskog modernizma, djelo je i vrlo inovativno u nizu aspekata: definiranju filmskog modernizma, odnosno modernističkog filma, klasifikacijama i opisima oblika modernističkog filma, povijesnoj periodizaciji modernističkog umjetničkog filma, odnosno predloženoj taksonomiji tendencija u europskom modernističkom filmu', smatra filmolog i recenzent knjige Bruno Kragić.
'Kut gledanja', Petar Popović (Mozaik knjiga)
Kut gledanja je knjiga o glazbi, ali je istovremeno knjiga o vjeri, duhovnosti, samospoznaji. Za one koji je istinski vole, glazba je sve. Za one koji je konzumiraju površno i povremeno, ona može biti tek zabava ili razonoda. Za Petra Popovića - katoličkog svećenika s osobitom sklonošću prema pop kulturi - glazba ima mnogo uloga i značenja, a jedno od njih je i potraga za Božjom riječju čak i ondje gdje je (možda) ne bismo očekivali. Pjesme o kojima Popović piše nisu napisali vjernici, ali one - iz njegovog kuta gledanja - progovaraju i o vjeri. To su pjesme koje možda znate, ali sad ćete ih čuti u novom ključu. Ako su vam bile nepoznate, imate tu privilegiju da ih prvi put slušate onako kako ih čuje ovaj nesvakidašnje nadaren autor. Ako vam je glazba sve: ovo je knjiga za vas. Ako je konzumirate tek površno i povremeno: ovo je knjiga za vas. Ako ste vjernik, ateist, agnostik... ovo je knjiga za vas. Ovo je knjiga za sve one koji su ikad za neku pjesmu rekli da je vole, za sve one koji se trude vjerovati u Boga, ali i za one koji su sigurni da Bog ne postoji. Za sve one koji znaju da smo okruženi čudesima i samo moramo imati malo sreće da ih prepoznamo. Ova knjiga jedno je od takvih čudesa.
'Lyrics - Moj autoportret kroz pjesme', Paul McCartney, preveo Stjepan Vrečko (Rockmark)
Kada je 2021. objavljena, knjiga Paual McCartneya: 'Lyrics' izazvala je veliku pažnju diljem svijeta. Na revolucionarni je način promijenila pristup kako izvođači pišu o glazbi spojivši stihove McCartneyjevih pjesama s intimnim, autobiografskim komentarima o njegovom životu i glazbi. Dvije godine kasnije objavljeno je izdanje mekog uveza kojem je pridodano sedam novih pjesama i koje u hrvatskom prijevodu nosi naslov 'Lyrics: Moj autoportret kroz pjesme'. Obuhvaćajući razdoblje od sedam desetljeća - od mladosti u Liverpoolu preko povijesnog desetljeća Beatlesa do Wingsa i duge solo karijere - u knjizi 'Lyrics' naći ćete prvi put standardizirane stihove 161 pjesme složene abecednim redom. Njih prate razmišljanja Paula McCartneyja koji nam otkriva okolnosti u kojima su one nastajale, kako su oblikovane, koji su ih ljudi i mjesta nadahnuli te kako izgleda kreativno-stvaralački proces jednog od najvećih glazbenika svih vremena. Uz autobiografske elemente kroz koje upoznajemo i njegovu privatnu stranu, komentare prati i više od stotinu fotografija iz osobne arhive, a među njima su i rukopisi tekstova, pisma, različiti suveniri i uspomene; velik broj fotografija objavljen je prvi put. 'Lyrics: Moj autoportret kroz pjesme' na svojih preko 600 stranica kapitalno je djelo za svakog ljubitelja glazbe i umjetnosti te najbliže autobiografiji Paula McCartneyja što može biti.
'Marko Aurelije - U raskoraku između privatnog i javnog', Donald J. Robertson, preveo Petar Vujačić (Planetopija)
Marko Aurelije nastojao je pomiriti svoje filozofske i moralne vrijednosti s političkim pritiscima Rimskog carstva u burnom 2. stoljeću. Biografija Donalda Robertsona, kognitivno-bihevioralnog psihoterapeuta i stručnjaka za stoicizam, osim povijesnih činjenica istražuje i psihološki profil cara koji unatoč teškoćama u Carstvu - ratovima, kugi, političkim previranjima, praznoj riznici - nikad nije izgubio podršku naroda i senata. Ova moderna biografija analizira njegov odnos s majkom Domicijom Lucilom, stoicima, carom Hadrijanom i drugim istaknutim povijesnim ličnostima i preispituje njegove stavove prema ropstvu, zarobljenicima, ženama, kršćanima, političkim neprijateljima te tešku odluku da proglasi sina Komoda za svog nasljednika. Osim važnih povijesnih izvora kao što je 'Historia Augusta', Robertson vješto koristi Aurelijeva pisma i njegov najpoznatiji zapis 'Meditacije', kako bi rasvijetlio njegov karakter, vrijednosti i motive i vjerno nam predočio kako je tekao njegov unutarnji, osobni put filozofa usporedo s njegovom vladavinom najmoćnijim carstvom u povijesti zapadne civilizacije.
'Dnevnik 1953-1969.', Witold Gombrowicz, preveo Adrian Cvitanović (Disput)
Witold Gombrowicz je svoj 'Dnevnik' pisao sve do smrti, 1969. godine, i to monumentalno djelo, isprva objavljeno u tri sveska (1957., 1962., 1966.), živi je spomenik vrhunskoj intelektualnoj misli. Opsegom golem, vrijednošću neprocjenjiv, 'Dnevnik' predstavlja jedno od najvećih dijarističkih djela u svjetskoj književnosti. Gombrowicz s istančanim osjećajem i avangardnom domišljatošću bilježi niz fragmenata: umjetničkih, esejističkih, filozofskih, biografskih, memoarskih, niz stilskih eksperimenata i idejnih rasprava, u kojima se i s pomoću kojih pisac opredjeljuje prema suvremenosti i prošlosti, prema svijetu i prema Poljskoj, prema svom i tuđem književnom stvaralaštvu, prema osnovnim idejnim i filozofskim strujanjima današnjice, prema politici i kulturi. Svjestan svojih ograničenja kao emigranta, svojih teškoća u kontaktu sa svijetom, Gombrowicz je morao stalno pronalaziti u sebi snage da svoju slabost prerađuje u snagu. Više od drugih djela u tu svrhu mu je poslužio 'Dnevnik'. U 'Dnevniku' se mogao stalno baviti sobom, osporavati se, objašnjavati se, stvarati stalno nove varijante Gombrowicza. Jer samo preko sebe on je bio kadar doprijeti do stvarnosti. I zato je njegov glas u 'Dnevniku' tako očišćen, tako snažan i za čitaoca tako zarazan, tu nas on plijeni svojom britkom inteligencijom, snagom svoje poezije, tu je on zabavan, raskalašen, neodoljivo privlačan, tu nam on stalno otkriva nove i nove oblasti djevičanski netaknute stvarnosti. Zato se u 'Dnevniku' svaki čas razliježe piščev novi glas, koji često prelazi usmijeh, u ironiju, u sarkazam, glas koji tako često ranjava druge, ali koji nikad ne štedi ni samog autora. U 'Dnevniku' nam se Gombrowicz prikazuje kao majstor skidanja maski, kao majstor govorenja prirodnim jezikom, kao majstor desakralizacije. Reklo bi se da tom čovjeku ništa nije sveto - osim umjetnosti. Gombrowicz u svom 'Dnevniku' čitaoca svaki čas iznenađuje na prvi pogled paradoksalnim istinama, točnije, istinama koje su toliko očite da su nam zapravo bile poznate, samo je trebalo da ih izrekne netko takav kao Gombrowicz, pa da nam se otkriju.
