Zlatko Hasanbegović od prije nekoliko dana više nije čelna osoba Ministarstva kulture RH. Njegov kratkotrajni mandat obilježile su brojne kontroverze koje su pridonijele tome da predsjednik Vlade RH Andrej Plenković zanemari njegovu želju da ostane prvi čovjek hrvatske kulture. Pobrojali smo Hasanbegovićeve odluke s čijim će se posljedicama u Runjaninovoj vrlo brzo morati suočiti nova ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek
Zlatko Hasanbegović je postao ministar kulture Republike Hrvatske kada je u Saboru 22. siječnja 2016. s većinom od 83 glasa potvrđena vlada premijera Tihomira Oreškovića. Redovni ministarski mandat je Hasanbegoviću trajao do 16. lipnja, kada je Oreškovićevoj vladi izglasan opoziv sa 125 saborskih glasova, a Runjaninovu 2 je konačno napustio 20. listopada, nakon što je obavio primopredaju svojoj nasljednici na čelu Ministarstva kulture Nini Obuljen Koržinek. U svojem kratkotrajnom, ali burnom mandatu Hasanbegović je donio niz prijepornih odluka koje su izazvale prosvjede domaće kulturne javnosti, a njegov je politički profil potaknuo i niz europskih medija da mu posvete kritički intonirane članke.
Stvaranje nove nacionalne paradigme
Hasanbegović je na početku mandata izjavio kako je ključno ‘stvaranje nove nacionalne paradigme kojom će se nova Hrvatska konačno rasteretiti duhova prošlosti i uspostaviti jedan novi nacionalni obrazac koji će integrirati cijelu naciju i prekinuti ideološke sukobe’, no njegovo su ministrovanje obilježile najdublje podjele u suvremenoj Hrvatskoj. U Oreškovićevoj Power point prezentaciji programa Vlade Saboru kultura je predstavljena sa šest točaka, od kojih su se tri odnosile na promicanje nacionalnog identiteta, te je najavljena i ‘strategija kulturnog razvitka’, koju Hasanbegović u svojem kratkotrajnom mandatu nije prezentirao.
Izostanak potpore neprofitnim medijima
Prva odluka koju je donio bilo je raspuštanje Stručnog povjerenstva za neprofitne medije 29. siječnja, nakon čega su uslijedile i izjave kako medijska politika predstavlja opterećenje za Ministarstvo kulture. Odmah je najavio kako ‘slijedi potpuno novi pristup koncepciji potpore tzv. neprofitnim medijima', što se do kraja njegova mandata ispostavilo kao izostanak bilo kakve potpore.
Smjene u kulturnim institucijama
Kao jedan od prioriteta u svojem mandatu Hasanbegović je najavio završetak Hrvatskog povijesnog muzeja, no prvi potez u vezi toga je bila još jedna smjena - v.d. ravnateljice Nataše Mataušić. Nisu mu se svidjeli ni članovi Upravnog odbora zaklade Kultura nova, te je poništio natječaj koji je raspisao njegov prethodnik Borislav Šipuš, te raspisao novi 3. veljače
Najavio je i otvaranje arhiva s ciljem suočavanja s prošlošću, no i tu nije stigao dalje od smjene ravnateljice Hrvatskog državnog arhivaVlatke Lemić, za čije je mjesto onda raspisan čudan natječaj po kojemu prva osobe ove institucije ne treba znati niti jedan strani jezik. U Državnom arhivu u Osijeku Hasanbegović je pak za vršitelja dužnosti ravnatelja imenovao i Dražena Kušena, koji je prethodno istaknuo potpisivanje pisma podrške ministru
Nezakonito zapošljavanje
Njegov mandat obilježio je i rekordno nizak iznos proračunskih izdavanja za kulturu, no Hasanbegović je uvjeravao javnost kako će biti dostatan. U svojem kabinetu je kao zaduženu za odnose s javnošću na ugovor o djelu zaposlio novinarku portala direktno.hr Marju Čolak, iako nije dozvoljeno zapošljavanje bez natječaja, a inspekcijski nadzor u njegovom ministarstvu otkrio je tri takva ugovora.
Kao zamjenicu je pak doveo bivšu intendanticu zagrebačkog HNK Anu Lederer, koja se na samom kraju mandata istaknula svojim pokušajima da neutralizira nalaze državne revizije o njezinu mandatu na čelu žute zgrade na Trgu maršala Tita
Dokidanje sredstava afirmiranim festivalima i autorima
Hasanbegović je i ukinuo bilo kakvu novčanu potporu dvotjedniku za kulturu Zarez, koji je nakon toga prestao izlaziti u tiskanom izdanju, no zato je 50 tisuća kuna na natječaju ministarstva dobio časopis Sveta Cecilija koji se bavi duhovnom glazbom. Smanjio je i iznos financiranja književnih manifestacija te cijelom knjižnom sektoru. Smanjene su i potporeSubversive Festivalu, Festivalu svjetskog kazališta i brojnim drugim relevantnim manifestacijama poput Sajma knjige u Puli. Kao kuriozitet se pokazalo što je Hasanbegovićevo ministarstvo značajno povećalo financiranje LGBT manifestacije Tjedan ponosa u organizaciji Zagreb Pridea, s osam tisuća na 20 tisuća kuna.
Uskraćena su sredstva i riječkom HNK, ali i za objavljivanje knjiga hrvatskih autora poznatih izvan granica Lijepe Naše, kao što su Daša Drndić i Srećko Horvat. Zato je izdašnu potporu dobilo nekoliko knjiga beogradskog historičara Bojana Dimitrijevića, najpoznatijeg u široj javnosti kao zagovornika rehabilitacije Draže Mihajlovića. Kasnije je tvrdio da je samo slijedio odluke Kulturnog vijeća za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost, koji su ga demantirali i optužili da laže
Odbio je i potvrditi dramaturga Marina Blaževića kao novog intendanta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, a o njegovom prethodniku i bliskom suradniku Oliveru Frljiću također nije imao pozitivno mišljenje. Pokrenuo je i izmjenu Zakona o kulturnim vijećima, kako bi osobi na poziciji ministra priskrbio veću moć, ali ni to nije provedeno do kraja zbog opoziva Oreškovićeve vlade. Uskratio je i potporu cijenjenom muzičkom festivalu Žedno uho, a u sajam knjiga u Frankfurtu je njegovo ministarstvo poslalo autora čiju su friziranu biografiju uzeli zdravo za gotovo
Glavna meta HAVC
Posebna priča u Hasanbegovićevom mandatu je njegov sukob s HAVC-om - u koji su se onda agresivno uključile i određene braniteljske udruge - koji je kulminirao ministrovim posljednjim potezom - objavom nalaza Upravnog nadzora u HAVC-u te riječkom i zagrebačkom HNK. Zbog toga su pokrenute te friško najavljene i tužbe.
Nered u Runjaninovoj
Hasanbegović nije u ministarstvu napravio potrebnu sistematizaciju, potpore (naročito u knjiškom sektoru) su kasnile, a sukladno revidiranom strateškom planu objavljenom na mrežnim stranicama Ministarstva kulture predviđao se rast poticaja za kulturu, dok se u praksi dogodilo rezanje. Povrh svega navedenog, iz Hasanbegovićevog ministarstva su znala dolaziti neobična priopćenja za medije, poput onoga koje se ticalo napada na Antu Tomića ili onog posljednjeg, kada se pokušalo neuvjerljivo demantirati vrijeme objave dokumenata upravnih nadzora na stranici Ministarstva.
Sve u svemu, u nešto manje od pet mjeseci punopravnog ministarskog mandata i oko četiri mjeseca u opozvanoj vladi, Zlatko Hasanbegović istaknuo se rezanjem sredstava različitim kulturnim sektorima, nizom smjena ili pokušaja smjena, najavama zakonskih promjena koje se većinom nisu dogodile te permanentnim sukobom s velikom dijelom domaće kulturne scene predvođene inicijativom Kulturnjaci 2016.
Kada je riječ o konstruktivnim potezima Hasanbegovića kao ministra kulture, možda bi se u tu kategoriju moglo navesti 200 tisuća kuna potpore kulturno-turističkom projektu u Vinkovcima.
U svakom slučaju, novu ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek čeka težak i veliki posao spašavanja ovog resora koji je unazad par mjeseci bio u žiži javnih rasprava, no nažalost, kultura, kreativnost i stvaralaštvo nisu bile zastupljene teme.