Dana 14. svibnja 2013., upućeno je Otvoreno pismo nekolicine splitskih udruga iz Koordinacije za izradu nacrta plana upravljanja povijesnom jezgrom Splita u kojemu se tražilo odstupanje pročelnika Konzervatorskog odjela u Splitu

Nakon izostanka odgovora, u drugom otvorenom pismu ponovili su svoje zahtjeve. Pismo prenosimo u cijelosti.

'Poštovana ministrice Zlatar i pomoćnice ministrice Šaban, dok čekamo vaš cijenjeni odgovor na naš poziv od 14. svibnja 2013. za smjenu pročelnika Konzervatorskog odjela u Splitu gospodina Radoslava Bužančića, primili smo njegov odgovor, koji sasvim precizno i dodatno ilustrira razloge zbog kojih smo tražili smjenu.

Iz tog je javnog odgovora očita nespremnost da se po pitanju tretiranja ugrožene splitske baštine išta mijenja te da je sustavni pristup i zaštiti i revitalizaciji splitske gradske jezgre potpuno neprepoznat koncept u Konzervatorskom odjelu u Splitu. Ništa drukčije nije ni sa Park-šumom Marjan nad kojom u posljednje dvije godine Konzervatorski odjel u Splitu posve proizvoljno mijenja i koncepte i obuhvat zaštite temeljem kojih proizvoljnosti nisu bile zakonite ni Ciljane izmjene i dopune GUP-a iz prošle godine.

Najnovija, zaslugom udruga mukotrpno izborena preventivna zaštita Marjana kao kulturnog krajolika, još uvijek je u Rješenju prepuna manjkavosti jer ne uključuje cijelu površinu park-šume, i ne uključuje zabranu gradnje na Marjanu!

Vlastite prioritete dr. Bužančić otvoreno pokazuje baveći se opširno medijskom opremom teksta, ne baš naročito smislenim konstrukcijama i donekle uvijenom difamacijom što oponenata, što prethodnika, umjesto da se, kada se već osjetio pozvanim odgovoriti na pismo koje uopće nije njemu upućeno, osvrne na bit našeg traženja – odgovoran i transparentan rad Odjela kojem je na čelu.

Svjesni smo i možemo dokumentirati – kao što smo uostalom već i činili u dosadašnjim obraćanjima - da dr. Bužančić nije prvi koji se ogriješio o pravila struke, ali ne vidimo kako ga to amnestira po pitanju vlastitih odluka i načina komunikacije s javnošću. Nominalno nabrajanje učinjenog, a izvan konteksta, jasno upućuje na način, a i smjer kojim se vodi Konzervatorski odjel: ni riječi o izvorima i trošenju novčanih sredstava, ni riječi o budućim zahvatima – osim kroz najavu 'novih projekata'. Upravo su ti 'novi projekti' razlog naše zabrinutosti jer je pri nepromijenjenim uvjetima i načinu rada izvjesno da će javni interes ostati neprepoznat, a točkaste intervencije ovisne o individualnim procjenama, umjesto temeljene na jasnim pravilima.

Aktualna praksa i aprirorno odbijanje 'Konzervatorskog upitnika' (iz kojeg bi se ta pravila mogla iščitati) demantira više puta iznesenu tvrdnju dr. Bužančića da ta pravila jesu jasna, a uostalom, u svojem je odgovoru demantira i on sam. Nedopustivo je da, kako se sam hvali (!), samo 'mali broj ljudi' zna (!) kakvi se konzervatorski zahvati vrše na zajedničkom kulturnom dobru, jednako nedopustivo kao i sprječavanje uvida opće, ali i stručne javnosti u do sad izrađene konzervatorske podloge za splitsku gradsku jezgru.

Svjesni smo i pritisaka koji su od strane investitora i političkih dužnosnika (poput onog koji je već najavio da će se oglušiti o zabranu gradnje na Marjanu) usmjereni na Konzervatorski odjel u Splitu. To je također razlog zbog kojeg smatramo da se pravila ponašanja moraju mijenjati, jer će otvoreno, nedvosmisleno i transparentno djelovanje Odjela doprinijeti smanjenju njegove ranjivosti i posljedično u široj javnosti naći podršku za provođenje svojih odluka. Osim, naravno, u slučaju da politika Ministarstva kulture ili politika voditelja njegovih odjela ciljano pogoduje nekim investitorima i nekim politikama, o čemu procjenu možete donijeti i sami.

Ono što dodatno zabrinjava jest rezolutna tvrdnja dr. Bužančića da mu nije potrebna dodatna edukacija – nije li trajno učenje temeljna odlika znanstvenika kakvim se naziva? Koji nivo povjerenja bismo trebali imati prema bilo kojem stručnjaku koji se odbija usavršavati, pa čak i na sugestiju izravno nadređenog Ministarstva kulture? U svjetlu te izjave hrvatska je baština očito osuđena na proizvoljne odluke jednog odjela Ministarstva kulture, a bez dijaloga s ostalim dionicima, bez interdisciplinarnog pristupa rješavanju postojećih problema.

Ponavljamo pitanje iz inicijalnog pisma: što još dr. Bužančić mora učiniti, a da bi bio smijenjen? Jer, kada se već poziva na ugled institucije u kojoj radi, bilo bi mudro podsjetiti se i strateških dokumenata ministarstva unutar kojeg djeluje i procijeniti koliko je njegov ugled narušen upravo njihovim trajnim ignoriranjem.

No, ako se dopusti daljnji takav rad, još je ozbiljnije pitanje ne narušava li to preozbiljno i ugled samog Ministarstva kulture, a ne samo Konzervatorskog odjela u Splitu i njegovog pročelnika.

U nadi da ćete odgovorno preispitati implikacije dosadašnjih postupanja Konzervatorskog odjela u Splitu kao i mjerodavnih u Ministarstvu kulture koji takav rad podržavaju te na temelju tog preispitivanja donijeti primjerene odluke: Društvo Marjan (Ivica Delić), Inicijativa Za Marjan (Jurica Pavičić), Teserakt (Diana Magdić), Genius loci (Rina Vatavuk) i Građanska inicijativa Split (Vjeko Santrić).'