Iako premijerni rad domaćih institucija naizgled ne prestaje niti počinje s Novom godinom, iluzija da sezona ide onako kako je i planirana ostaje tek iluzijom u trenutku kad većina domaćih komunalnih kazališta još ne zna s kojim sredstvima raspolaže u 2012. Zato svi oprezno najavljuju sezonu samo do njezinog kraja, ali od kraja sezone do kraja godine ostaje još šest, možda i gladnih, mjeseci. Naime, iako je po kuloarima najavljeno, još uvijek nije i potvrđeno rezanje proračuna komunalnim kazalištima, donekle u skladu s prošle godine obavljenim prisilnim stezanjem remena nezavisne kulture. Zato, do ljeta, domaća kazališta igraju 'po starom'.

Što to znači, vidljivo je već iz prvih tjedana navodno depresivnog i pasivnog siječnja. Prva je na redu već sasvim pristojno razglašena prva režija Olivera Frljića u Dramskom kazalištu Gavella, gdje regionalna zvijezda postavlja tekst kućnog dramaturga Dubravka Mihanovića 'Prolazi sve'. Apoteoza starenju ili pokušaj gledanja na činjenicu ljudske prolaznosti s nešto veselije strane na rasporedu je 7. siječnja, ali već drugi tjedan prvog mjeseca donosi premijere i u najvećim kućama, splitskom i zagrebačkom HNK.

U oba slučaja, naravno, riječ je o klasici, jer kod Mucala Nenni Delmestre sprema Shakespeareove 'Romea i Juliju' s Anastasijom Jankovskom i Marko Petrićem u naslovnim ulogama, a dan kasnije, na prvi od tri ovogodišnja 'petka trinaesta' u Zagrebu izlazi Vojnovićeva tragedija iz dubrovačkog života 'Maškarate ispod kuplja' u režiji Ivice Kunčevića. Iako je nacionalna kuća samo jedna, brojeći kuće koje nose naziv HNK dođe se do brojke od njih čak pet, pa treba napomenuti da će još dva također do kraja siječnja doživjeti dramske premijere: 20. siječnja u Varaždinu izlaze 'Ružni' nekadašnje zvijezde takozvane nove europske drame Mariusa von Mayenburga, atjedan kasnije u Osijeku ponovno nastupa klasika: Shakespeareov 'Mletački trgovac' kako ga vidi Robert Raponja

U sličnom će se raspoloženju i nastaviti, jer peti HNK, onaj Zajčev ili riječki, za početak veljače čuva Ljemontovljevu 'Maskaradu', u režiji starog poznanika iz Slovenije Vite Taufera, a za kraj, u produkciji Talijanske drame, autorski projekt Ozrena Prohića prema besmrtnim motivima 'Antigone'. Kome još nije dosta klasike, poznatih naslova će biti još: do kraja sezone odradit će Shawovog 'Pygmaliona', Kafkin 'Preobražaj', pa čak i Dostojevskijevog 'Idiota'. Ovog posljednjeg u Zagrebačkom kazalištu mladih postavit će Ivan Popovski, makedonski redatelj na dugogodišnjem radu u Rusiji, a naslovnu će ulogu igrati Krešimir Mikić. U red zanimljivijih svakako treba uvrstiti i 'Tko se boji Virginije Woolf', kultnu damu Edwarda Albeeja, koju u Splitu treba režirati Vlatka Vorkapić. Istodobno, Dario Harjaček nakon crne komedije 'Elling' Simona Benta kojim početkom veljače otvara Virovitičke kazališne susrete, trči u Varaždin spajati četiri jednočinke slavnog Norvežanina Jona Fossea.

Zanimljivo je i da se Teatar &TD djelomično priklanja trendu 'poznatih' tekstova, pa repertoar Histriona s onim iz Savske 25 spaja - Ranko Marinković.

Krešimir Dolenčić će, naime, već u veljači kod Viteza postaviti odlomak iz romana 'Kiklop' pod naslovom 'Maestrova smrt', a Saša Božić za kraj sezone čuva čuvenu 'Gloriju'. Međutim, između nje i manje poznatog teksta Bertolta Brechta 'Lux in tenebris', na kojem već radi Mario Kovač kako bi premijera stigla do kraja veljače, u &TD-u za početak travnja najavljuju i sasvim poseban scensko-glazbeni eksperiment, performativni susret bendova East Rodeo i Goribor. Iskorak u nepoznato su i praizvedbe domaćih ili inozemnih tekstova. Na primjer, osječki autor Davor Špišić ove sezone je očito 'in', jer nakon nedavne premijere 'Kaćuša' u Splitu,već u veljači u Gavelli slijede i njegove 'Crne oči' u režiji Dražena Ferenčine. Histrioni će postaviti komad Dubravka Jelačića Bužimskog, a Ivana Sajko praizvedbu može očekivati tek u lipnju, u Braunschweigu, u sklopu ZKM-ovog koprodukcijskog projekta 'Pozor, pioniri! s tamošnjim kazalištem. I prva premijera ZKM-a u ovoj sezoni, 'Ideš dalje!' u režiji Rena Medvešeka, praizvedba je teksta mladog austrijskog autora Holgara Schobera o instant slavi i brzoj potrošnji talenta.

Ne uzimajući u obzir balete i opere te cijeli niz kazališta za djecu, čini se da za institucionalno hrvatsko kazalište krize još nema. Ili mu to nitko dosad nije stigao reći... službeno.