Premijerna izvedba komorne psihološke drame 'Susret' suvremene hrvatske dramatičarke Nine Mitrović u Studiju Exit pokazala je kako se može napraviti vrlo jaka, emocionalno dirljiva i napeta predstava bez spektakularnih scenografskih senzacija i digitalnih čudesa.

Komad ima samo dva lika - oca i sina - premda se spominju i likovi majke, sestre i djevojke te nekolicine ljubavnica, no pred našim očima oživljuje zaokružen i vrlo snažan prikaz intaktne četveročlane balkanske obitelji s emocionalno zakržljalim ocem, majkom žrtvom, neostvarenim sinom i depresivnom kćeri, koja pati od napada panike. Kao rezultat te precizne psihološke analize izlazi zakopana prošlost, neiskazana ljubav i neriješeni obiteljski odnosi, ali i mnogi drugi svevremeni problemi i pitanja, kao što su nemogućnost komunikacije, to kako biti dobar roditelj, koje vrijednosti usaditi djeci, kako njegovati brak i konačno kako izraziti ljubav.

Predstava traje samo jedan sat i tempo ne pada ni u jednom trenutku, najviše zahvaljujući odličnom tekstu Nine Mitrović i glumačkim interpretacijama Siniše Popovića, dramskog prvaka HNK, i Filipa Križana, člana Gavellina ansambla i čestog suradnika kazališta Exita, koji maestralno oslikavaju likove oca i sina. Nevjerojatno se točno i životno oslikava odnos oca i sina, a replike koje izgovaraju ti antijunaci izazivaju nemir i nelagodu, ali i gorki smijeh. Tekst je iskren, jednostavan i direktan, lucidan i duhovit, a njegova najveća vrijednost je u razotkrivanju unutrašnjih svjetova, psiholoških mehanizama likova i njihove psihopatologije.

Nina Mitrović je glas tranzicijske Hrvatske. Smatraju je jednom od najboljih, najprovokativnijih i najproduktivnijih autorica. Njene prve drame, poput 'Komšiluk naglavačke' i 'Kad se mi mrtvi pokoljemo', nagrađene Zlatnim smijehom na Danima satire, odlikovale su se velikom radikalnošću i drskošću, a danas, na početku četrdesetih, okrenula se intimnijim komadima ('Kako život'), u kojima duboko ponire u labirinte ljudske psihe i precizno oslikava međuljudske odnose. Svoje apsolutno zasluženo mjesto našla je i na inozemnim pozornicama, od Slovenije i Bosne i Hercegovine do Austrije, Njemačke i Finske, a drame su joj predstavljene i na međunarodnim festivalima kao što je Playwright’s Week u New Yorku.

Tekst 'Susret' pisala je vrlo dugo i pomno te za njega dobila Nagradu Marin Držić 2009. godine. Ta priča o odnosu oca i sina doživjela je koncertno čitanje na festivalu novog pisma LabFest u Londonu 2013., gdje je izvedena kao jedini tekst nenapisan u originalu na engleskom jeziku u režiji Josha Rochea, a u koprodukciji Theatre 503 i Fat Git Theatre. Praizvedena je iste godine u Slovenskom narodnom gledališču Nova Gorica u režiji Primoža Beblera.

Nina Mitrović je režijom teksta 'Susret' u Studiju Exit debitirala i kao redateljica. U središtu njene pozornosti su glumci Siniša Popović i Filip Križan te njihovo umijeće, kao uostalom i u većini Exitovih predstava. Scena je ogoljena, na njoj su samo stol, nekoliko stolica i svjetiljki, glumci su orijentirani jedan na drugoga i u jakoj, energetski nabijenoj međuigri životno utjelovljuju svoje likove oca i sina. Zbog skučenosti i komornosti Studija Exit publika je vrlo blizu glumaca i može jasno vidjeti sve promjene na njihovim licima, čemu je posebno pridonijelo dobro korišteno svjetlo (Deni Šesnić).

Siniša Popović je izvrstan kao dominantan, racionalan i emocionalno zakočen otac koji ne zna uspostaviti komunikaciju sa sinom jer nije naučio davati i iskazivati ljubav. On je u svom liku uspio sublimirati tradicionalnost i emocionalnu nerazvijenost svih patrijarhalnih očeva koji svoje distancirano i grubo ponašanje prema djeci pokrivaju idejom 'htio sam od tebe napraviti čovjeka'. On je balkanski mačo, 'veliki jebač' i ne voli slabiće, a njegove replike su užasno prepoznatljive, na trenutke komične, potom vrlo bolne ('Nikada od tebe čovjeka'). Ali osim tih stereotipa, kad kaže 'iznutra su svi sjebani' i 'život je jednostavan, ne kompliciraj', iskazuje neku svoju životnu mudrost i filozofiju opstanka.

Križan je dirljivo utjelovljenje senzibilnog i frustriranog sina koji nije ispunio očeva očekivanja. Premda se njihov odnos, stalno na granici sukoba i međusobnog optuživanja, na momente čini već viđenim, s odmotavanjem priče pokazuje se da ništa nije crno-bijelo i da su obojica svojom zatvorenošću i neprobojnošću pridonijeli dugogodišnjoj šutnji i zabetoniranom odnosu. Do pokušaja uspostavljanja komunikacije dolazi tek na kraju balade, kad već odrasli sin saznaje da mu je otac neizlječivo bolestan. U tom trenutku, zdvojan, nesiguran i istrošen brojnim kompleksima manje vrijednosti, odlučuje se na korak istine i traži odgovore, ali ih i sam daje. Pritom otvoreno nudi tragičnost svog života ('stalno si me vrijeđao') te pokazuje ambivalentan odnos prema ocu: s jedne strane optužuje psihološkog zlostavljača zbog spartanskog odgoja ('Budi muško'), a s druge iskazuje duboku bol i razočaranje zbog neiskazane očeve ljubavi.

Zapravo, 'Susret' je duboka i potresna studija o neuspjelom roditeljstvu koja nesmiljeno detektira to kako nam roditelji, pogotovo očevi, u svom neznanju i strahu od emocija mogu u ime nekog glupog mačo opredjeljenja uništiti živote. Njena važnost je u tome što nam skreće pozornost s egocentrične i korumpirane političke arene i društvenog smeća na nas same te na vrijednost i važnost međuljudskih odnosa. Sasvim jasno pokazuje da će čovjek, odrastao bez roditeljske ljubavi i potpore, perpetuirati istu vrstu psihološkog zločina i da će se zatim ta pogrešna matrica ponavljati u beskraj.