U svježem, duhovitom, ali i neobično melankoličnom pristupu konceptu 'beskrajnog dana' mladi redatelj Max Barbakow i scenarist Andy Siara uspjeli su stvoriti nepretencioznu i jednu od najboljih komedija u zadnjih godinu dana. Naravno, svemu su tome pridonijele i sjajne glumačke izvedbe Andyja Samberga, Cristin Milioti i J.K. Simmonsa.
Zamislite da se nađete u sljedećoj situaciji. Na nekom vjenčanju upoznate zgodnog i duhovitog lika. Neko vrijeme koketirate, a onda alkohol i slavljenička atmosfera učine svoje u ubrzavanju rituala. Povučete se sa simpatičnim likom malo dalje od mjesta na kojem se održava svadba - recimo da se povučete negdje u prirodu - i taman kada počne malo ozbiljniji džiki-miki, odnekud se stvori agresivni tip s lukom i strijelom koji pokušava ustrijeliti vašeg odabranika! Još ga k tome psuje i naziva ga imenom! Očito se namjerio baš na njega pa vaš odabranik počne bježati, a vi ostajete sami u prirodi, izbezumljeno vrišteći WTF???!!!
E, upravo se to dogodilo Cristin Milioti, odnosno mladoj ženi po imenu Sarah u filmu 'Palm Springs'. S tim da nije bila tek na nekom vjenčanju, nego na vjenčanju svoje sestre. I s tim da joj je to vjenčanje teško palo jer ju je okupljanje cijele njezine obitelji podsjetilo na činjenicu da je ta ista obitelj smatra luzericom koja 'previše pije, previše se ševi uokolo i radi previše gluposti'. I s tim da je luđak s lukom i strijelom (J.K. Simmons) koji naganja tipa s kojim se skompala (Andy Samberg) još i najmanje čudna stvar koja će joj se dogoditi tijekom filma.
Neću vam previše spojlati - jer ćete to ionako saznati u prvih pet minuta filma - ali Sarah će, prateći svojeg odabranika, upasti u vremensku petlju u kojoj se on (i tip s lukom i strijelom) već neko vrijeme nalazi. Njezin je odabranik Nyles, tip koji je na vjenčanje njezine sestre došao jer je u vezi s izvjesnom Misty (totalno smiješna Meredith Hagner), koja je pak mladenkina najbolja prijateljica. Nyles ionako nije previše oduševljen svojom djevojkom, ali u filmu ga susrećemo kada je već neko vrijeme zatočen u vremenskoj petlji, odnosno već tko zna koliko puta proživljava jedan te isti dan. Iako na početku filma to još ne znamo, odmah nam je jasno da s Nylesom nešto nije u redu. Ili je u nekoj poprilično gadnoj depresiji, ili je karakterna šupčina, ili je nešto treće. Štogod bilo, Nyles se ponaša kao da je umoran od života i kao da mu je potpuno svejedno kakve će posljedice izazvati njegovo ponašanje. Kada mu se Sarah pridruži u istoj vremenskoj petlji, saznat ćemo i zašto - u tisućama ponovljenih dana koje je dosad preživio, ništa, ali baš ništa od onoga što je učinio nije ostavilo trajne posljedice - jer bi se opet probudio u istome danu. Spavao je s većinom uzvanica, ali i uzvanika na vjenčanju, naglas vrijeđao mladence, bježao s vjenčanja u lokalni bajkerski bar i davao se pretući, pogibao u prometnim nesrećama, počinio niz samoubojstava... ništa.
Koncept 'beskrajnog dana' korišten je već više puta od samog filma 'Beskrajni dan' s Billom Murrayjem i Andy McDowell. Koji put su te prerade izgledale tako da smo kolutali očima zbog loše imitacije, a koji put su bile odlične, svježe i zabavne, pa čak i takve da ih se moglo prozvati sasvim svojima, gdje je priča o ponavljajućem danu bila tek pripovjedački alat. U ovu potonju skupinu definitivno spada izvrsna Netflixova serija 'Russian Doll', a bez oklijevanja bih joj pridružila i film 'Palm Springs'.
No osim što bih ovaj film uvrstila među vrlo uspješne varijante korištenja motiva beskrajnog dana, uvrstila bih ga i među dobre komedije, a bogami i među dobre filmove bez razdvajanja po žanru. Manje važno, ali samo da spomenem - film bi svakako trebalo pokazati Juddu Apatowu, tek toliko da vidi da je moguće snimiti dobru komediju koja ne traje toliko da ti iscijedi zadnji atom volje za životom iz duše, nego solidnih, kompaktnih, zabavnih i pametnih 85 minuta, a ono što je još važnije jest to da film u tih 85 minuta uspijeva reći sve što je želio reći, nekoliko vas puta naglas nasmijati, odlično vas zabaviti i još pritom čak i poslati neku poruku o životu, ljubavi i romantici.
Andy Sambert i Cristin Milioti fantastični su kao par koji je zaglavio u ponavljanju jednog te istog zamornog dana i sjajna je energija kojom jedno drugo potiču na 'razmrdavanje' tog ponavljajućeg užasa - ispočetka međusobnom netrpeljivošću, a kasnije sve jačom povezanošću i razumijevanjem (klasični romcom moment, ali obrađen na ludo zabavan način). Scenarij im je, osim toga, dao dovoljno za razvijanje slojevitosti pa ni ona ni on ni u jednom trenutku nisu samo dvoje (auto)destruktivnih luzera koji u nastaloj situaciji tek vide prostor za dokazivanje besmisla vlastitog postojanja, nego su likovi ispunjeni melankolijom, žaljenjem i čežnjom za ispunjenjem. Kada Sarah Nylesu u jednom trenutku, očajna zbog situacije u kojoj su se našli, kaže da je sve što učine u svojoj vremenskoj petlji ionako besmisleno i nestvarno, Nyles joj kaže: 'Bol je stvarna. Sve ono što učinimo sebi i drugima - iako se resetira s buđenjem u istom danu - ostaje u našem pamćenju. S tim se i dalje moraš nositi'. Upravo ta rečenica pokreće niz događaja koji će pokazati da Sarah i Nyles nisu ni životni luzeri koji će samo tako prihvatiti ponavljajući žrvanj svakodnevice.
'Palm Springs' zbog toga će se sigurno svidjeti svima onima koji su umorni od klasičnih romcomova, a usudila bih se biti i malo ambicioznija pa reći da će se svidjeti i svima onima koji su umorni od života. Ako ništa drugo, barem će vas razveseliti. Na trenutke je čak i eksplozivan.