'Uzmi tu pušku, Vele', u jednoj od početnih scena filma 'Tajni sastojak' glavnom junaku govori njegova susjeda, koja ga promatra stojeći na balkonu, 'uzmi je i sredi prvo svojeg oca, a zatim nas pobij sve. Cijelu ovu zemlju. Oslobodi nas ove patnje. 'Da vam pravo kažem, teta Rado, razmislit ću o tome', odgovara joj Vele, iako ipak ne slijedi njezinu preporuku. Vele je pušku uzeo iz očeve šupe i naumio ju je sakriti zato da mu se otac opet ne pokuša ubiti njome. Otac mu, naime, boluje od karcinoma pluća, a usput je i duboko depresivan, što ni Veletu nije strano psihičko stanje. Obojica su, naime, ostali bez majke/supruge i brata/sina, koji su poginuli u tragičnoj prometnoj nesreći.

Bolest i obiteljska tragedija nisu, međutim, jedine nesreće koje su zadesile Veleta i njegova oca Sazdu (sjajni Blagoj Veselinov i Anastas Tanovski). Zadesilo ih je i ono što je zadesilo susjedu Radu, pa i cijelo Skoplje po kojem se glavni junak kreće. Sive vizure tog tranzicijom uništenog velegrada - koje bi, ruku na srce, mogle potjecati gotovo iz svakog većeg grada bivše Jugoslavije - jasno nam u većem dijelu filma govore da uzrok fizičkih bolesti i depresija ovdje nikada nije misteriozan. Nada u bolju budućnost oko njih se odavno oljuštila sa žbukom sa zgrada i nadomijestila ju je samo bijeda - bijeda starih, pokvarenih bojlera, bijeda četiri mjeseca neisplaćenih plaća, bijeda trošne barake u kojoj posluje kvartovska ljekarna, bijeda zbog koje Vele ne može ocu kupiti lijek koji bi mu barem olakšao tešku bolest.

Nakon čitanja gornja dva odlomka vrlo je lako pomisliti da je riječ o još jednom naturalistički depresivnom filmu s Balkana, u kojoj glavni likovi umiru, izgubljeni u sustavu koji zbog vlastitog raspada ne bi za njih mogao mariti ni da hoće. Neki kadrovi 'Tajnog sastojka' (izvorno 'Iscelitel', makedonskog filma redatelja Gjorče Stavreskog trajno dostupnog na usluzi HBO GO) mogu, ovako prepričani, čak i prizvati sjećanja na filmove kao što je rumunjski 'Smrt gospodina Lazarescua'. No nemojte odmahnuti rukom i odustati od gledanja s mišlju iz rubrike dosta-mi-je-takvih-tema-i-u-stvarnom-životu jer ovo zapravo nije takav film. Barem ne sasvim.

Uzroci fizičkih bolesti i depresija, naime, nisu nikakva tajna u svijetu u kojem se odvija ovaj film - bijednom svijetu tranzicije na jugoistoku Europe, no JEST tajna kako se neki ljudi iz takvih stanja uspijevaju izvući. Potrebno im je čudo, a čudo se u ovom filmu doista i događa. Vele, naime, pri pretresu vlakova na čijem održavanju radi, pronađe paket marihuane, ali to otkriće zataji svojim šefovima i policiji. Znajući da marihuana pomaže oboljelima od karcinoma, potajno nosi paket kući i od marihuane peče kolač koji nudi ocu, kojemu također taji što je učinio (jer mu je otac veliki protivnik bilo kakvih droga), nego se poziva na tajanstvenog 'iscjelitelja' koji mu je dao kolač.

I otac mu - ozdravi!

Ne samo od karcinoma, izvuče se iz depresije i vraća se u svoje prethodno stanje, koje nije nužno veselo - odnos Veleta i Sazda poprilično je 'grbav' i ispunjen posljedicama traume zbog zajednički neprorađenog obiteljskog gubitka - ali je živahno. No ljudi uskoro saznaju za Sazdovo čudesno ozdravljenje i pred Veletovim se vratima odjednom pojavljuju i drugi očajnici, tražeći čudo koje će izliječiti sve od paralize do homoseksualnosti. Pojavljuju se, međutim, i oni koji su sakrili paket marihuane u vlak...

Nazvati 'Tajni sastojak' optimističnim filmom možda je malo pretjerano jer, iako se u njemu glavni junaci izvlače ne samo iz bolesti i paralizirajuće depresije, nego čak i fizički odlaze iz sivila raspadajućeg velegrada - do samog kraja ostaju u problemima i njihovo se čudo pokazuje kao nešto što im je istodobno donijelo i radost i još čitavu gomilu gadarija - kao što obično i biva u životu. No za razliku od uobičajenog đira teških socijalnih drama koje potječu s Balkana, ovdje se priča razvija i kroz jedan fini, simpatičan crni humor, koji je posve začudno lišen cinizma, pa čak i nadrealnog mi-smo-ludi-Balkanci momenta kakav je dominirao filmovima kakav je, recimo, bio 'Bal can-can'.

'Tajni sastojak' nam samo govori da je optimizam barem djelomično uvijek moguć, da nas život katkad može i ugodno iznenaditi, da su neobjašnjivi fenomeni ponekad dio života, ali da i oni imaju svoje posljedice. Na kraju krajeva, kao što će nam cijela ova priča, od samog njezina početka pa do kraja i pokazati - tajni je sastojak ljubav. Pitanje je samo što si zbog nje spreman učiniti i koliko bi te mogla stajati.