Priča o firmi 'Theranos' i Elizabeth Holmes, koja je uspjela prevariti najveće američke investicijske face da ulože u njezin lažni patent - toliko je zanimljiva da se tvorci serije nisu čak ni trebali puno potruditi da bi snimili gledljivu seriju. A ipak su se potrudili.
Kada sam 2014. godine zadnji put bila u Americi, i to baš u Silicijskoj dolini, svi su pričali o Elizabeth Holmes. Bile su to priče koje bi joj se svidjele jer su svi bili totalno popušili njezine fore. Možda bi se tu i tamo netko blago podsmjehnuo tome kako je svojim stilom odijevanja (sva u crnom) i načinom govora imitirala Stevea Jobsa, ali nisu joj to previše zamjerali. Priča o mladoj, zgodnoj, karizmatičnoj plavuši koja je najveće američke tate-mate za investicije uvjerila da ima aparat koji iz samo jedne kapljice krvi dijagnosticira sve žive bolesti jednostavno je bila preslasna. Činjenica da su Holmes i njezina firma Theranos svoj razvoj, istraživanja i rezultate krili kao zmija noge malo je koga zabrinjavala - većina je to smatrala baš uzbudljivim i fora.
Samo godinu dana nakon toga pukla je bruka. Holmes i Theranos nisu imali ništa. Rezultati na njihovim čudesnim aparatima bili su nikakvi ili pogrešni, javili su se ljudi koji su na taj način dobili pogrešne dijagnoze, goleme račune za liječenje pa čak i doživjeli situacije u kojima im je život bio ugrožen. Novinar The Wall Street Journala, John Carreyrou objavio je članak kojim je razotkrio Theranos i iako su se Holmes i njezin partner Sunny Balwani oštro borili protiv iznesenog u članku, s vremenom je cica došla na kolica i BUM! Časopis Forbes uskoro će Elizabethino ime maknuti s popisa najimpresivnijih mladih milijardera i prozvati je jednim od najvećih razočaranja među liderima u poslovnom svijetu. Nisam od tadaa bila u Americi, ali pretpostavljam da su moji poznanici iz Silicijske doline prestali sa zadivljenim pričama o Theranosu.
Priča o Elizabeth Holmes i Theranosu sama je po sebi zanimljiva, a još je usput i superzadovoljavajuća za sve one koji se i inače groze spekulacijama i prevarama investicijskog kapitalizma suvremenog doba. Holmes, naime, nije ni prva, a vjerojatno ni zadnja iz hi-tech i poslovnog svijeta koja je za svoju polupečenu ili sasvim neutemeljenu ideju iskamčila pare od velikih budžovana. Nije ni prva koju su prozvali poslovnim Mesijom samo zato što je u svojoj suludoj ambiciji tjerala naprijed čak i kada za to nije imala nikakvog uzemljenja, a nije ni prva koja je u svemu tome bezočno lagala. Samo je otišla dalje 'preko crte', preko granice. I očito pritom nije bila dovoljno oprezna.
Naravno da takva priča mora izazvati interes medija, a i filmaša/serijaša/dokumentarista. Već 2019. o Holmes i Theranosu snimljen je dokumentarac 'Izumiteljica: krvava prijevara', u kojem je autorima uspjelo nešto gotovo nemoguće. Od jedne takve genijalne priče napravili su dosadan i razvučen, suhoparan dokumentarac. Autori igrane serije 'The Dropout', snimljene za streaming servis Hulu, ali odnedavno dostupan kod nas putem platforme Disney Plus - nisu napravili takvu pogrešku.
Ruku na srce, nije im za to trebalo mnogo truda. Sve da su skupili dvadesetak naturščika s burze i snimili jeftinu seriju ala 'Krv nije voda', bilo bi to interesantno barem jednom dijelu publike. No nisu snimili jeftinjon seriju za emitiranje u kasnim noćnim satima, nego su okupili vrhunsku glumačku ekipu i snimili visokobudžetnu seriju. To i dodavanje nekih romansiranih, osobnih detalja o Elizabethinu privatnom životu, motivacijama iz djetinjstva i nekoliko detalja o blesavim šupcima iz startupova koji se trude biti ludo cool i karizmatični - dovoljno je da serija bude zanimljiva i da je želiš gledati dalje i dalje.
Nije tu bilo nikakvih revolucionarnog pristupa, nikakve ultra sirove 'moderne TV fikcije'. Autori su se isključivo i klasično, linearno oslonili na ovu nevjerojatnu priču i ono što je ljudima u njoj najzanimljivije - razotkrivanje površnosti, nepouzdanosti, truleži te moralne i emotivne praznine superambicioznih 'vođa' u visokotehnološkom poslovnom svijetu. I eto ti - vrlo solidna, pametna i zadovoljavajuća serija.
Ako bi se negdje trebalo tražiti mane, onda je to možda u liku Amande Seyfried, koja, iako dobra glumica, jednostavno ima previše nevinosti i dobrodušnosti u svojem licu i gardu da bi doista dočarala stupanj bezobzirnosti koji je bio potreban da Elizabeth Holmes izvede ono što je izvela, ali čak ni to nije osobito naštetilo seriji. Što se svega ostalog tiče - samo naprijed, pogledajte 'The Dropout'.