Na prvo gledanje i nakon prvih nekoliko epizoda još ćete možda i misliti da je serija 'Tuca i Bertie' tek halucinogena igrarija svoje autorice Lise Hanawalt. Ova crtačica i animatorica, koja stoji iza jedne od najboljih serija današnjice, 'BoJacka Horsemana' u svojoj je novoj seriji, naime, stvorila vedar i razigran, mada i posve nenormalan svijet Ptičjeg grada, u kojem zgrade mašu golim grudima, podzemnim tunelima umjesto željeznice prometuju golemi pitoni, u banci možeš otvoriti zajednički račun s jaguarom, a antropomorfizirane biljke su uvijek mnogo više na ljestvici coolerstva nego iste takve životinje ili, nedajbože, ljudi. Tuca i Bertie u takvom su svijetu još malo otkačenije od okoline. Najbolje su prijateljice, zajedno su studirale i dijelile stan, a serija počinje u trenutku kada se Tuca odseljava od Bertie u stan iznad njezina - zato što se u Bertien stan doseljava njezin momak Speckle. Drugim riječima, serija počinje otvaranjem novoga poglavlja u životu obje glavne junakinje.

I da, još nešto - Tuca je tukanica, Bertie je drozdica cikeljica, a Speckle crvendać. Svi su ptice, što na hrvatskom jeziku znači samo to - jedna su vrsta antropomorfiziranih životinja koje i inače nastanjuju animirani univerzum Lise Hanawalt. No na engleskom jeziku one su birds, što je slengovska (i ne sasvim politički korektna) riječ za ŽENE. Ta dosjetka, koja se na prvu baš i ne prevodi s engleskog, ubrzo, međutim, postaje jasna zbog priča koje se odvijaju u epizodama ove serije. Ovo je, naime, serija o ženama, mladim ženama u gradskom okruženju, ženama i njihovu životnom iskustvu, ženama i njihovim problemima, o svijetu u kojima se žene susreću s vrlo specifičnim okolnostima, onima koje muškarcima možda na prvu čak i nisu prepoznatljive - ili ih ne doživljavaju kao probleme.

Prvih nekoliko epizoda 'Tuce i Bertie' prolaze uglavnom u tralala tonu i možda će odbiti neke gledatelje koji nisu već 'baždareni' na vizualne dosjetke i općenito nadrealnu atmosferu svemira Lise Hanawalt. Oni koji su gledali 'Broad City' zacijelo će primijetiti da neke situacije podsjećaju na Ilanu i Abby (premda je to vrlo daleko od bilo kakvog kopiranja, pa čak i posvete), a perceptivniji među gledateljima tu će vjerojatno i naslutiti da se, baš kao i u 'Broad Cityju', iza sve šašavosti i raspojasanosti, krije i ozbiljnija priča o urbanom životu mladih žena, njihovim skrivenim nesigurnostima i opasnostima koje na njih vrebaju iza svakog ugla.

Prepoznat ćete, naravno, i neke uobičajene sitcomovske trope, kao što je onaj glavni u odnosu Tuce i Bertie: Tuca je glasna, neodgovorna, neuredna, raspojasana, nema stalni posao, ne opterećuje se mislima o budućnosti i, generalno, ne želi odrasti. Birdie je, s druge strane, staložena i odgovorna mlada ptičica sa stalnim poslom, ima dugogodišnjeg dečka s kojim živi, ušteđevinu, planove i snove o tome da postane vrhunska slastičarka i pekarka. Njihove međusobne razlike negdje će pred kraj sezone kulminirati u velikoj svađi koja će razotkriti da u njihovu veselu, iskrenom i dubokom odnosu postoje i brojni problematični momenti, ali prije toga ćemo već detektirati brojne mračne mrljice na njihovu šarenom svijetu.

Tuca je, za početak, liječena alkoholičarka. Ne pije već šest mjeseci i vrlo je ponosna na svoje postignuće, ali se, recimo, ne usudi to reći svojoj bogatoj teti, koja Tuci ispisuje čekove zato da bi ova mogla preživjeti, ali je i stara hedonistica koja najviše uživa u tome da sa svojim gostima podijeli dva-tri ili dvadeset koktela. Bertie je, s druge strane, ptičica s ozbiljnim anksioznim poremećajem, koji je za lošijih dana toliko blokira da se ne usuđuje izaći iz kuće, a obje su zapravo opterećene brojnim nesigurnostima, tipičnim za žene u modernom svijetu. Lisa Hanawalt to prikazuje vrlo duhovito, ponekad čak i preveselo, ali scene u kojima Bertie odlazi na jogging pa na kraju više ne može izdržati poglede i dobacivanja muškaraca u prolazu, ili pak one u kojima se Tuci ruga vlastito ogledalo - vrlo su plastičan opis takvih ženskih nesigurnosti.

S odmicanjem sezone, međutim, stvari postaju mnogo ozbiljnije. Da, sve sastavnice ludog i šarenog kaleidoskopa u kojem žive Tuca i Bertie i dalje su ovdje - epizoda kojoj Tuca odlazi pronaći duševni mir i balans u čudesno jaje usred šume posebno je halucinogena - no odjednom postaje kristalno jasno da su to sve šarena sredstva da se prikažu mnogo dublji problemi dva glavna lika, i da su ti problemi vrlo ozbiljni i mračni te da se protežu do najbolnijih iskustava kakve žene proživljavaju tijekom svog života.

Uza sve to, Lisa Hanawalt se ovdje doista razmahala sa svojom kreativnošću u animaciji. Posebno je zanimljivo to što neke scene flashbackova - posebice one bolne - prikazuje mnogo monokromatskije negoli šarenu Tucinu i Bertienu svakodnevicu. Zanimljivo je i da mnoge bolne uspomene prikazuje animacijom s vlaknima vune ili u stop-motion animaciji. Naravno, ne smiju se zaboraviti ni Tiffany Haddish i Ali Wong, koje daju glasove Tuci i Bertie, a koje odmah, već u prvoj epizodi postaju potpuno neodvojive od svojih animiranih likova.

'Tuca i Bertie' nisu 'BoJack Horseman' i zapravo ih uopće ne bi trebalo uspoređivati s tom serijom, premda iza obje stoji ista animatorica. Ako ovoj seriji priđete očekujući nešto nalik BoJacku, nećete dobro proći ni vi ni serija jer su priče i atmosfere potpuno različite i teško ćete se 'prešaltati' iz jedne u drugu. BoJack je naglašeno 'muškiji', njegova je energija tanatos, a Tuca i Bertie, unatoč svim svojim problemima odišu erosom. Bilo bi najbolje kad biste ih mogli početi gledati bez očekivanja, a ako ne možete, da im 'oprostite' prvih epizodu-dvije prilagodbe. Bogato će vas nagraditi.