Zna se to dogoditi sa spin-offima popularnih serija. Joey Tribiani bude totalni car u 'Prijateljima' pa kad mu, nakon završetka serije, napišu seriju samo za njega - pušiona. Nakon 'Ludih sedamdesetih' snime 'Lude osamdesete' pa to nitko ne želi gledati, iako je trend nostalgije za osamdesetima na vrhuncu. Ima, doduše, i potpuno suprotnih primjera: Fraiser presađen iz bostonskog 'Kafića Uzdravlje' na seattlesku radiopostaju totalno rasturi, a - možda još najrelevantije za našu temu - Stephen Colbert skoro pa je i zasjenio matični 'Daily Show' kad je počeo snimati vlastiti.

Stvaranje novih televizijskih emisija ili serija s likovima i elementima starih vrlo je rizično. Osim što je vrlo teško predvidjeti hoće li publika na stare znance u novoj situaciji reagirati s oduševljenjem ili s revoltom, gotovo je sigurno da stvari neće dobro završiti ako se igra na potpuno isti adut na potpuno isti način. Joey je u 'Prijateljima' izvrsno funkcionirao jer je bio jedan od šest. Kad je postao jedini glavni lik, ispostavilo se da njegovih 1/6 iz 'Prijatelja' nije dovoljno za 1/1.

Nešto slično, čini se po prve dvije epizode, dogodilo se i novoj Šprajcovoj emisiji 'Stanje nacije' na RTL-u. Zoran Šprajc godinama je izvrsno funkcionirao u 'RTL Direktu'. Bio je toj emisiji, simbolično rečeno, i mama i tata i brat i buraz iz birtije i klaun s karnevala. Odlično nam je kao voditelj i 'domaćin' emisije (Ameri bi rekli anchor) prezentirao vijesti, odlično je vodio razgovore s gostima u studiju, odlično je komentirao zbivanja, a bio je i - duhovit. Isječci njegovih zezancija na račun aktualnih zbivanja svaki čas bi postajali viralni i dijelili se po društvenim mrežama diljem regije pa je 'RTL Direkt' stekao ugled kao jedna od rijetkih informativnih emisija na ovim prostorima uz koju se gledatelji smiju.

Odluka, dakle, da se Šprajc spin-offira u tjednu emisiju u kojoj će njegova šega & šala o dnevnopolitičkim događajima biti glavni sadržaj bila je poprilično logična. Em osim izvrsnog 'Prime Timea' na N1 televizijama u Hrvatskoj kronično fali takvih sadržaja (jer je ovdje svaki klinac nekakva SVETINJA s kojom se ne smiješ zezat), em je Šprajc, činilo se, pravi čovjek za to.

Zašto su onda prve dvije emisije ispale poprilično flah? Nisu ni prije Šprajcovi humoristični, satirični i otvoreno sprdački štikleci iz 'Direkta' bili tako smiješni da su ljudima pucali šavovi od operacija i izlijetao čips kroz nos, ali u 'Stanju nacije' jedva da je bilo i onih momenata kada Šprajc nešto kaže, a mi se nasmiješimo, s razumijevanjem kimnemo glavom i pomislimo: 'Dobro si to rek'o, kume'. A pritom je Šprajc još manji problem, iako je to bizarno reći s obzirom na to da zauzima ekran veliku većinu trajanja emisije.

Najveća katastrofa su prilozi. Dok u Šprajcovim komentarima isječaka iz vijesti na domaćim televizijama nema baš neke velike satire ni duhovitosti, barem ima nekog smisla. Prilozi su... evo, ja ne znam.

Anketa o tome kakvo je stanje nacije/'Stanje nacije', bazirana je na ionako ne preplodnoj fori o sličnosti naziva emisije i uobičajene fraze koja se koristi za situaciju u državi. Već je i to loš početak. Izvedba se, međutim, sastoji, samo od toga da ekipa emisije s mikrofonom tumara od čovjeka do čovjeka u centru Zagreba i svi redom govore dvije-tri iste, nimalo zanimljive stvari. 'Aaaaa, loše, loše, brate', 'Joooj, nemam vam ja pojma o tome, ja sam samo po flance za ljubičice došla' i 'Da prestanemo kukat i primimo se posla, bilo bi nam bolje!' Ja bih sad, ovom prilikom, one koji su osmislili taj prilog upitala - što je tu zanimljivo ili zabavno? Rugali su se poslije reporterskoj navadi da teroriziraju zaustavljene u koloni pred naplatnim kućicama, a ovo je, majke mi, još gore. Mislim, kad ste već izašli van s anketom koja ni u startu ne obećaje bogznakakve ha-ha rezultate, nije li se moglo ostati malo dulje pa prikupiti možda i odgovore od nekih bizarnih likova jer svi znamo da ih na ulicama Zagreba ima na klaftre.

A tek prilog o 'prosvjedu' pred ambasadama Švedske i Finske? Što je ono bilo? Neki neuspio skeč? Neka njihova interna fora koju nije uspio shvatiti nijedan trijezan gledatelj? Zašto je to uopće snimljeno?

Dok se u Šprajcovim komentarima i monolozima još i naziru potencijali - kad bi se angažiralo više kvalitetnih pisaca, kad bi se isječci iz vijesti birali s malo više selektivnosti od 'daj ono što su pročitali voditelji u Dnevniku' i kad se ne bi kroz cijelu emisiju inzistiralo na ne naročito smiješnom rekvizitu (pištolju) - u prilozima nisam vidjela doslovno ništa što bi zaslužilo emitiranje. Ne mogu to tvrditi sa stopostotnom sigurnošću jer nemam osobnog iskustva, ali čini mi se da bi svaki od tih priloga na nekom studiju TV novinarstva, TV humora ili TV satire - studentu zaradio pad na ispitu i ozbiljan razgovor s profesorom, koji bi ga pitao zašto je sve radio u zadnjih petnaest minuta prije roka.

Na kraju je tu još onaj jedan element po kojem Šprajcova emisija kaska za uzorima, pa i za osjetno superiornim 'Prime Timeom' - nije dovoljno oštar. Pogledate li druge emisije toga žanra, recimo 'Last Week Tonight with John Oliver', vidjet ćete da on i njegovi suradnici ne inzistiraju na tome da sve uvijek bude ha-ha-ubij-me-dok-nisam-puko. Dapače, Oliverovi monolozi nerijetko su vrlo ozbiljni, čak i edukativni, ali zbog vrlo jake i duboke kritičke oštrice dolaze do primjera i ilustracija koje budu smiješni. Smiješni su zato što nas iznenade, a iznenade nas jer idu dalje i dublje u kritiku nego što bismo mi to znali učiniti sami. Dečki iz 'Prime Timea' također su dosta vješti u tome. U Šprajcovoj emisiji oštrina se uglavnom svodi na to da bez maskiranja zvučnim signalom kaže 'zajebancija' ili 'jebi ga' (što pozdravljam, ali nije dovoljno).

Žao mi je što s ovakvim nezadovoljstvom moram kritizirati Šprajcovu novu emisiju jer duboko vjerujem da Zoran Šprajc IMA potencijala napraviti puno bolju emisiju ovakvog žanra i da bi fakat mogao biti neka varijanta hrvatskog Johna Olivera (osim što je John Oliver profesionalni komičar, što Šprajc nije pa su stvari tu malo drugačije od početka). Bojim se, međutim, da ti potencijali nisu dovoljni da bi se njima nadišlo ono što i inače zna biti velik problem na našim televizijama.

Svi sve hoće brzo i jeftino. Ni John Oliver ni Conan ni Colbert ni Letterman niti itko s ovog planeta nije sam po sebi ni dovoljno duhovit ni dovoljno pronicljiv niti ima dovoljno vremena za biranje isječaka iz vijesti itd. - da bi svaki tjedan bio urnebesno smiješan i da bi se publika valjala od smijeha. To je sa Šprajcom dobro ferceralo dok je bila riječ o jednom kratkom ficleku od par minuta na kraju emisije, ali ne može se primijeniti na cijelu emisiju.

Da ima volje i para za više kvalitetnih suradnika, pisaca, komičara, istraživača i novinara, da se sve što rade i snimaju strogo i bez milosti provlači kroz filtar takvih suradnika (i da se ono što ne valja brutalno odbacuje) - ukratko, da se ne štedi na proizvodnji sadržaja (kad se već, kao što su sami priznali, štedi na publici u studiju), bilo bi sigurno bolje. Ovako im svima možemo dati još koju priliku nakon prve dvije emisije, ali ako se nešto ne promijeni u ulaganju u sadržaj, neće biti bolje.