'Slušaj me' je program koji se održava jedanput u dva mjeseca na kojem šest govornika po večeri u nekoliko minuta predstavlja njima dragu pjesmu i pokušava napraviti ono najteže - objasniti ljubav prema njoj. Zašto baš ta pjesma, po čemu se izdvaja od drugih, zašto im znači nešto više od ostalih...
Nakon toga, tu pjesmu odsluša i publika da se vidi čuje li je istim ušima a onda, postoji li volja, još malo se o njoj i porazgovara.
Večer, po običaju, moderira Andrija Škare, upad je besplatan, a događaj započinje točno u 20:30 sati.
Na 16. izdanju "Slušaj me" govore:
vezane vijesti
Klasja Habjan – u moru kopija i kopiranata svih fela smirujuće je i čarobno gledati radove umjetnice jedinstvenog rukopisa. Ova ilustratorica, grafička dizajnerica i spisateljica, koja se od malih nogu bavi odnosom slike i teksta, stvara minimalističke radove iz kojih nikad ništa ne vrišti, ali zato bome šapuće: ljepota. I pokazuju da je ponekad u umjetnosti, a i u životu inače, dovoljan samo jedan potez, ako je onaj pravi.
Jakov Novak – ako ga kreneš guglati, prvo će ti izaći jedan kanadski hokejaš i to navodno dosta dobar, ali iako dijele ime i prezime – to nije naš Jakov. Naš Jakov je novinar po struci, kreativac po vokaciji. Novinario je, snimao i montirao u brojnim redakcijama, a osim novinarstva silno ga vuče strip pa je imao svoje prste i u organizaciji legendarnog festivala Crtani romani šou. Usto, kad sjedi sam na kavi uvijek nešto crta i to radi dosta dobro pa uzbuđeno iščekujemo njegov strip-prvijenac. I pjesmu.
Ivan Grobenski – nema gdje Grobenski nije svirao. Kao klinac u bendu Suho Grlo Nos, nešto kasnije Lolita, onda Moskau pa na koncu pod svojim imenom i prezimenom gdje je s posljednjim albumom čak zaslužio i nominaciju za Porin. Ironija je moćna sila jer je multitalentirani Koprivničanec godinama organizirao anti-nagradu Porni. Uglavnom, Grobenski piše, svira, pjeva, surađuje s čitavom scenom, aktivan je kao glazbeni kritičar i još štošta, a nama evo lijepe prilike za doznati što sluša kad ne sluša profesionalno.
Frano Mašković – čovjeka znaš iz kazališta. Ili s televizije. Ili s filma. Nebitno, važno je da ga znaš. Ovaj as je glumio sve i svašta, od Hamleta na Dubrovačkim ljetnim igrama do lika koji baš žudi za jednim određenim brendom domaćeg piva koji dolazi iz grada na četiri rijeke, a kojeg sad nećemo spomenuti. Gdje god se pojavi, scena zbog njega oživi i prodiše. Talent, nepatvoreni. Jedva čekamo doznati što ovaj stasiti Dubrovčanin sluša kad nije na probi ili na daskama, koja je to pjesma zbog koje diše brže, govori glasnije.
Darovan Tušek – ako su radničko aktivistički i filmsko amaterski tvoji krugovi, onda ti je vjerojatno dobro znano Darovanovo ime. Ovaj arhitekt je rad u fensi šmensi arhitektonskim studijima zamijenio za onaj u zadruzi Otvorena arhitektura, stvaranjem održive arhitekture i borbi za bolji krov iznad svačije glave. Uz to je i autor nekoliko dokumentarnih filmova. Na ključno pitanje, sluša li u zadruzi Zadrugu, odgovorit će nam 4.4.
Marija Skočibušić – ova karlovačka pjesnikinja dobitnica je nagrade "Na vrh jezika" za najbolji neobjavljeni rukopis poezije autora mlađih od 35 godina, a varijanta tog rukopisa bila je pohvaljena na natječaju za nagradu Goran za mlade pjesnike. Njezina prva objavljena zbirka pjesama zove se "Kraćenje razlomaka", a mi željno iščekujemo odgovor na pitanje kojim pjesmama krati vrijeme, a uz koje piše i "pripitomljava jezik".
