Phoebe Waller-Bridge jednostavno je očaravajuća. Ova nas je mlada britanska spisateljica i glumica osvojila već u prvoj sezoni svoje kompletno autorske serije 'Fleabag', u kojoj smo pratili njezine svakodnevne putešestvije kroz život tridesetogodišnjakinje u Londonu - kroz njezine odnose s kolegama, prijateljima i ljubavnicima, a napose kroz odnose s njezinom disfunkcionalnom obitelji, točnije s ocem i sestrom.

Opservacije koje je pritom izgovarala u kameru, svako malo (gotovo u svakoj sceni) rušeći četvrti zid, bile su SVE - pametne, okrutne, duhovite, mračne, istinite..., a ono što je u njima bilo najbolje bilo je to što su na kraju rezultirale poniranjem do same srži problema. Da, naša Fleabag je toliko pametnija od svih oko sebe, toliko bolje i inteligentnije vidi svijet i druge ljude, toliko je šarmantna i duhovita, ali... iza svih tih njezinih mudrolija krije se duboka, duboka bol i krivnja. Neću napisati zbog čega jer bi to bio golem spoiler, ali ozbiljno je, nije igrarija ni još jedan Fleabagin vickasti štiklec.

U drugoj sezoni susrećemo se s Flebag nakon velikog otkrića njezine duboke boli u prvoj sezoni i iako se to što smo zajedno s njom otkrili baš previše ne spominje, očigledno je da ona nastoji živjeti dalje, i dalje šarmantna, pronicava, duhovita i pomalo uvrnuta kao i prije, ali ovaj put otvorenija prema sebi i drugima, spremnija malo više shvatiti i osjetiti ljude i pojave oko sebe, a ne ih samo vrckasto osuđivati.

Naravno, tu je i dalje njezina nevjerojatno disfunkcionalna obitelj - otac koji se uskoro ženi Fleabaginom krsnom kumom, što Fleabag i njezina sestra nekako prihvaćaju, iako je očigledno da i jedna i druga to doživljavaju kao izdaju nikad preboljene, preminule majke. Tu je i Fleabagina sestra Claire, toliko duboko nesretna, ukočena i samozatočena u brak s potpunim kretenom da njezina pogrešno usmjerena frustracija neprekidno eksplodira na Fleabag u tako komičnim erupcijama da se moramo smijati (ali i prepoznavati takve osobe iz stvarnosti). Tu je, međutim, i jedan novi igrač - seksi svećenik, čovjek koji treba vjenčati Fleabagina oca i njegovu zaručnicu i koji Fleabagin život okreće naglavce.

Ah, svećenik... Možda se, ovako napisano i ako još niste gledali drugu sezonu ove serije, čini kao da je to još samo jedna disfunkcija koju si Fleabag nameće u životu zato da se ne bi morala suočiti sa stvarnošću jer kako i ne bi bila! Što je još mogla izmisliti a da bi ljubav u svojem životu doživjela kao nestvarnu, neostvarivu i nedostižnu? Čime je to još drugim mogla opteretiti svojeg odabranika pa da on ostane objet petit a, nešto za čim može vječno čeznuti, ali s čim se nikada ne mora susresti u stvarnoj vezi, svakodnevnom životu, svim onim ubojicama mašte?

No kad upoznate svećenika, a upoznat ćete ga već u prvoj epizodi, na jednoj dramatičnoj obiteljskoj večeri, nije samo to. Mislim, naravno da jest i nedokučivi predmet žudnje, ali ponaša se vrlo dokučivo, vrlo zemaljski, onako kako to Katolička crkva sigurno nikada ne bi odobrila, a iznad svega i - vrlo šarmantno. Vrlo brzo saznajemo da je doista po mnogočemu idealan spoj za Fleabag. I on je, kao i ona, pametan, duhovit, promišljen, dubok, vidi svijet na sasvim poseban način, i - ono što je najvažnije - vidi NJU na način na koji je nitko drugi ne vidi.

Fleabagino obraćanje kameri u tom kontekstu dobiva potpuno novo značenje ili dimenziju. Ono više nije samo narativni alat u seriji. Odjednom shvaćamo da je ono dio njezine ličnosti, dio njezina funkcioniranja u svijetu jer - zamislite - svećenik u kojeg se zaljubila i koji se, očigledno, zaljubio u nju primjećuje to njezino obraćanje nekom nepostojećem. Ne zna točno o čemu je riječ, nije ta vrsta lika u seriji koja bi također počela gledati u kameru, ali on, kako bolje upoznaje Fleabag, kako je sve bolje i sve dublje osjeća, odjednom VIDI njezinu disocijaciju, njezinu nepovezanost sa stvarnošću i obraćanje nekoj 'drugoj dimenziji'.

To osvještavanje u očima druge osobe kopernikanski je obrat druge sezone, znak da je naša Fleabag ipak krenula stepenicu dalje u svojem životu. I koliko god ljubav sa svećenikom bila teško ostvariva ili neostvariva - a to ćete vidjeti ako pogledate sezonu do kraja - Fleabag će saznati da je ljubav za nju moguća.

Phoebe Waller-Bridge izjavila je da je ovo završetak 'Fleabaga'. S jedne strane - da, ova se introspekcijska priča s povremenim proplamsajima komike i tragike iz vanjskoga svijeta s drugom sezonom može smatrati savršeno zaokruženom. No kada bi se kojim slučajem predomislila i odlučila nam pokazati kako Fleabag živi s novim spoznajama, novim osjećajima i novim odnosima - ja bih bila u prvom redu da pogledam i to.