Njezin rad karakterizira upotreba raznolikih umjetničkih medija - intervencija u javnom prostoru, videa, performansa, kolaža i participativne umjetnosti. Iveković je predstavnica pokreta 'Nova umjetnička praksa' iz 1970-ih godina koji se u bivšoj Jugoslaviji zalagao za demokratizaciju umjetičkog prostora napuštajući galerije i zauzimajući ulice putem performansa.

'Ova umjetnica uvijek traži interakciju s publikom, tražeći od publike reakciju na način da ju stimulira različitim izvedbama', rekao je profesor Luís Mendez, direktor centra kulture pri Sveučilištu u Sevilli (CICUS).

'Iveković je tražila potpunu spontanost apsolutno zabranjenu tijekom jugoslavenskog komunističkog režima', istaknuo je tijekom predstavljanja izložbe nazvane 'Meeting points: Early Performances' (Mjesta susreta: Rane izvedbe).

Radove hrvatske umjetnice nazvao je 'revolucionarnima'.

Španjolske novine ABC pišu kako je Iveković bila 'pionir performansa tijekom 1970-ih godina, u ambijentu obilježenom Titovom diktaturom koja je gušila u bivšoj Jugoslaviji'.

Iveković se bila opredijelila za eksperimentalan način rada, suprotan estetskim konvencijama Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirala 1971. godine. Neke od njenih tema su ženska povijest i nasilje nad ženama a zanimala se i za masovne medije, te moć politike u socijalističkom i post-socijalističkom društvu. Sanja Iveković trebala je prisustvovati otvorenju izložbe u Sevilli no zbog restriktivnih mjera uzrokovanih pandemijom koronavirusa nije mogla doputovati pa je sudjelovala javljanjem videovezom, izvijestio je ABC.