Iako je zbog pandemije koronavirusa odgođena premijera 'Cementa' najavljena za 13. ožujka, u Zagrebačkom kazalištu mladih održana je tribina 'Čitanje kazališta' ususret premijeri te predstave. Autor tribine Srđan Sandić razgovarao je s gostima filozofom Žarkom Puhovskim i dramaturgom predstave Milanom Markovićem Matthisom
Podsjetimo, u režiji Sebastijana Horvata prvi put u Hrvatskoj u kazalištu se postavlja 'Cement', drama velikog njemačkog dramatičara Heinera Müllera koji je preinačio istoimeni roman socrealističkog pisca Fjodora Gladkova. ZKM-ova odgođena premijera najavljivana je kao 'ljubav u doba revolucije'.
Gleb Čumalov se nakon nekoliko godina građanskog rata i Oktobarske revolucije vraća kući te se zatekne u tvornici cementa koja, usprkos godinama revolucionarnih težnji za preuzimanjem privatnog vlasništva, samuje, prazna i neaktivna. Njegov je povratak kući istodobno i povratak ženi i zajedničkom djetetu. Ali žena mu ne uzvraća. Njezina je ljubav sad Revolucija.
Na tribini 'Čitanje kazališta' Žarko Puhovski istaknuo je kako je čitajući Müllera imao osjećaj da smo tu komunističku ideologijsku sliku prošli i da nam ta priča više ne treba.
'Iz revolucije se prelazi u svijet rada, radnička klasa je cement socijalizma', ali, smatra Puhovski, 'Müller je socrealističku priču dao s elementima mitova i taj roman je jedno od najsnažnijih djela kritike komunističkih režima, i takva kritika danas ne postoji'. Ljubav je i u romanu i u predstavi 'Cement', kako se moglo vidjeti na generalnoj probi, prikazana višeznačnom.
Ljubav je i obiteljska, i erotska, a tu je i ljubav prema ideji. Daša je žena koja više voli revoluciju nego muža, a nositelja revolucije predstavlja trećerazredni birokrat. I Puhovski i Marković Matthis smatraju ključnom Dašinu repliku: 'Nešto je prestalo, a to što počinje, još je slijepo', odnosno, nešto je prestalo, a ne znamo što počinje.
Marković Matthis ističe da je za njega to trenutak kad počinje ljubav. 'Točno znam kakav je svijet. I točno znam kakav sam, a onda dolazi trenutak kad je sve dovedeno u pitanje. Kad se stvarno zaljubim, to je stvarno horor, nestaje tlo pod nogama, trenutak u kome ne znam kakav se to svijet otvara preda mnom. Ljubav je uvijek ideologija, svako volim te podrazumijeva to da nisam sam, nego cijeli kontekst koji stoji iza nas i određuje nas', kaže Marković Matthis. Nelagoda na kraju romana tjera na propitivanje zašto danas nismo u stanju misliti budućnost.
