Bivši partner Marine Abramović, njemački umjetnik Ulay 5. srpnja dolazi u Rijeku te će u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti razgovarati s belgijskim umjetnikom Janom Fabreom o stanju performansa u 21. stoljeću. Tim povodom prisjetili smo se nekih najpoznatijih performansa koje je Ulay radio s Abramović, među kojima je i hod po Kineskom zidu, koji su prešli, svatko sa svoje strane, našli se na sredini i ondje prekinuli
Ulay, odnosno Frank Uwe Laysiepen, upoznao je Marinu Abramović u Amsterdamu 1970-ih, kad su započeli svoju intenzivnu vezu i suradnju. Istraživali su granice izdržljivosti tijela, odnos muškarca i žene, ali i odnos umjetnosti Istoka i Zapada jer je on rođen u Solingenu u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, a ona u Beogradu. U doba svoje najveće ljubavi govorili su o sebi kao o 'dvoglavom tijelu', odijevali se jednako i ponašali se poput blizanaca (rođeni su, inače, na isti datum, 30. studenoga).
Iz tog razdoblja poznata je serija performansa i akcija pod nazivom 'Relation Work', među kojima je i 'AAA-AAA', u kojemu viču jedno na drugo tijekom nastupa na televiziji bez publike u Liegeu. U Bologni su pak izveli 'Relation in Time', koji je evocirao treći entitet, nastao interakcijom ženske i muške energije. U tom performansu Abramović i Ulay sjede leđima okrenuti jedno drugom, pri čemu ih povezuje njihova kosa. Proveli su tako 16 sati u šutnji, a posljednji sat u galeriju su mogli ući i posjetitelji. Akcija je, svojim fokusom na koncept polariteta, nastojala kreirati androgino biće.
'Breathing In/Breathing Out' snimljen je 1977. u Beogradu, a tijekom njega Marina i Ulay jedno od drugog su udisali zrak točno 17 minuta, nakon čega su se onesvijestili. Legendarna je i ‘Imponderabilia’, performans također iz 1977., snimljen u Bologni, u kojemu su dvoje umjetnika goli stajali na uskom ulazu u galeriju. Posjetitelji su morali odabrati kome će se prilikom prolaska okrenuti licem, ženi ili muškarcu.
U Amsterdamu su 1980. snimili 'Rest Energy', kao dio serije 'That Self', a u tom performansu svatko je sa svoje strane držao nategnuti luk sa strijelom čiji je vršak pokazivao prema srcu Abramović. Mikrofoni na njihovoj odjeći bilježili su neravnomjerno disanje i ubrzanje kucanja srca, a nakon četiri minute oboje su ispustili luk.
Ipak, jedan od najpoznatijih performansa umjetničkog para onaj je koji je značio i kraj njihove veze, 'Ljubavnici: Hod po Velikom zidu' iz 1988., u kojemu je svatko krenuo sa svoje strane Kineskog zida. Abramović je počela kraj Žutog mora, Ulay kraj pustinje Gobi, pješačili su danima i sreli se u sredini. Tu su se zagrlili i prekinuli, odlučivši da se više nikad neće vidjeti.
vezane vijesti
Ponovno su se, međutim, susreli 2010. na izložbi Marine Abramović u njujorškoj MoMA-i, 'The Artist is Present', tijekom koje je ona u izložbenom prostoru sjedila osam sati dnevno tri mjeseca. Posjetitelji su mogli sjesti s njom za stol i promatrati je. U jednom trenu preko puta joj je sjeo Ulay, a umjetnica se tada slomila i zaplakala. Primili su se za ruke, a taj video njihovog ponovnog susreta ima desetke milijuna pregleda na YouTubeu.
Taj dirljivi prizor kasnije je poprimio drugačije konotacije kad je Ulay, tijekom prilično gadne parnice u kojoj je Marinu tužio za autorska prava, rekao kako je 'The Artist is Present' zapravo oslonjen na njihov raniji zajednički rad, 'Nightsea Crossing', koji su izvodili između 1981. i 1987. i koji je trajao 90 dana. Ulay je, inače, dobio tužbu 2016., a Abramović mu je morala platiti više od 250 tisuća eura za postotak od zajedničkih radova koji je dotad izbjegavala platiti.
U spomenutom performansu 'Nightsea Crosing', zapravo seriji od 22 performansa, Abramović i Ulay sjedili su jedno nasuprot drugom, publici okrenuti profilom. Nastupili su tako na 19 različitih lokacija na više kontinenata, najčešće u muzejima, katkad i na otvorenom. Tijekom performansa nisu govorili ni jeli, čak ni prije ni poslije nastupa. Cijela stvar fokusirala se na koncentraciju i kontrolu tijela, na prisutnost u tom trenutku, a, istini za volju, prilično je podsjećala na scenu iz 2010., kad je Ulay bivšu ljubavnicu posjetio na sada već kultnoj izložbi u MoMA-i.
Iako je povlačenje po sudu prijetilo da će par zaista konačno raskinuti i da je ljutnja između njih ipak nepremostiva, Marina i Ulay ponovno su se spojili (i napokon pomirili) 2017., kad je Abramović imala izložbu u Louisiana Museum of Modern Art, u blizini Kopenhagena. Riječ je o putujućoj retrospektivi 'Čistač', koja je premijeru imala u Švedskoj, a potom obišla Dansku, Norvešku, Njemačku, Italiju i Poljsku. U rujnu ove godine stiže u Srbiju, što će joj biti posljednja stanica i prvi put od 1975. da umjetnica izlaže u rodnom Beogradu.
U međuvremenu, izašao je tridesetminutni dokumentarni film o turbulentnoj vezi Ulaya i Abramović 'The Story of Marina Abramović & Ulay', u potpisu Christiana Lunda, a prošle godine bivši ljubavnici i suradnici najavili su i zajedničke memoare.
'Sva ljutnja i mržnja sada je iza nas. Mislim samo o životu iza kojeg je ostao taj zaista predivan rad i to je jedino što je važno', rekla je Abramović u intervjuu 2017.
Ulay će u Rijeci, kako najavljuju iz riječkog MMSU-a, s Fabreom razgovarati o redefiniranju okvira performansa u 21. stoljeću. Susret organizira CCA / Creative Cultural Alliance utemeljiteljica Daniele Urem, Michele Magaš i Gaelle Gottwald. Događaj je dio inauguralnog izdanja programa 'Suvremene performativne prakse', čiji je umjetnički direktor Ivan Talijančić, koji će moderirati razgovor. Uz umjetnike i Talijančića bit će i domaći suvremeni umjetnik Igor Eškinja.
