Zakon, smatra Ministarstvo, 'može i dalje funkcionalno primjenjivati, neovisno o tome što je ukinuta odredba članka 36., s time da se rješavanje pitanja upravljanja i gospodarenja gradskim zidinama može dalje rješavati na način na koji je uputio sam Ustavni sud'.

Prilikom donošenja odluke Ustavni sud je zauzeo stav da zakonodavac ne može intervenirati u postojeće ugovorne odnose, s obzirom na to da je to u djelokrugu sudbene vlasti. 'Slijedom toga, Ustavni sud nije ni ulazio u ocjenu i nije preispitivao razloge koji su navedeni kao razlozi ništavosti ugovora između Grada Dubrovnika i Društva prijatelja dubrovačke starine iz Dubrovnika, potvrđujući da ništavost nastupa ex lege', navodi Ministarstvo.

'Dakle, svi razlozi koje je Ministarstvo kulture navelo u svojem odgovoru na prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti navedene odredbe s Ustavom Republike Hrvatske nisu dovedeni u pitanje, već je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da izmjenu postojećeg stanja u upravljanju i gospodarenju dubrovačkim gradskim zidinama treba ostvariti bilo pregovorima ili sudskim putem, a to može poduzeti sam vlasnik gradskih zidina, Grad Dubrovnik', istaknulo je Ministarstvo u odgovoru na upit Hine o odluci Ustavnoga suda.

Zakon o izmjenama Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika donio je Hrvatski sabor 31. siječnja, a stupio je na snagu 20. veljače ove godine. DPDS je 25. veljače podnio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti tog zakona, a Ustavni je sud 4. ožujka privremeno obustavio zakon i omogućio DPDS-u da nastavi upravljati dubrovačkim zidinama.