HBO-ova serija 'Irma Vep' odlikuje se dvjema stvarima koje su mi u filmovima i serijama izrazito antipatične. Prvo, jedna je od onih u kojoj se govori o filmovima (ili serijama), filmašima, snimanju filmova, filmskoj umjetnosti i industriji. To je uvijek vrlo naporno, egocentrično i narcisoidno. Nerijetko je i natrpano izjavama i monolozima u kojima likovi autorima služe kao megafon kroz koji će progovoriti što oni ZAPRAVO misle o filmu, umjetnosti, medijima, blabla (hukerz), a najviše od svega, opterećeno je umišljanjem Holivuđana i inih filmaša da su UUUUUŽASNO važni samo zato što su slavni. Bilo je nekoliko velemajstora koji su od toga uspijevali proizvesti super filmove; Altman i Truffaut, na primjer, ali uglavnom to proizvodi efekt u kojem kolutaš očima i kroz zube psuješ ono što gledaš: 'Aj', dosta tog narcisoidnog blebetanja, gnjavatoru privilegirani, il snimaj film il pričaj ovo šankeru u birtiji'.

Drugo, jako je referencijalna, vrvi citatima, posvetama, migovima gledateljima u stilu 'e, sjećate se onog benda? glavni tip je radio muziku za ovu seriju pa ćemo stavit bend nekome na majicu' i sličnim naporima iz rubrike 'kužimo se, ne?'. Budući da i inače vjerujem u to da ako su nekome potrebni citati, posvete i referencije na nešto drugo zato da bi ispao pametan - onda možda i nije toliko pametan, ali je zato sigurno naporan - nemam baš previše strpljenja za takve manevre. Ak' ti se citira, idi piši diplomski.

No unatoč tome i zajedno s tim, 'Irma Vep' uspijeva biti zabavna, pametna i duhovita serija. Istinabog, radije bih da nema svih preseravanja iz ovog prethodnog odlomka, ali serija se sasvim fino gleda i ako potpuno zanemarite bilo kakve reference, hommage i (meta)citatnost i uopće ih i ne pokušavate 'uhvatiti'. Dapače, preporučila bih vam da seriju ciljano i namjerno gledate tako.

Inače, serija govori o američkoj glumici Miri (Alicia Vikander) koja, nakon snimanja još jednog u nizu filmskih hitova o superjunacima, dolazi u Pariz snimati seriju o kriminalnoj bandi Vampiri, u kojoj će glumiti njihovu zločinačku muzu i femme fatale Irmu Vep. E, sad, pazite ovo - serija je obrada serije nijemih filmova 'Vampiri', a ova serija koju mi gledamo na HBO-u jest serija o snimanju te serije, a ujedno je inspirirana filmom iz 1996., koji je bio o pokušaju obrade te serije u novi film. Zavrtjelo vam se u glavi od tog objašnjenja? Znam, naravno da jest. No važno je to reći čisto zato da bi se znalo kako su postmodernistička prekenjavanja s citatima i referencama o kojima sam pisala gore - utkana u sam DNK ove serije.

Pa je ipak ispala dobra.

Ispala je dobra i unatoč tome što govori o filmu i filmašima, što inače vrlo često završava u antipatičnom tretiranju te industrije kao maltene najvažnije stvari na svijetu, ali ovdje nije tako, barem nije PREVIŠE tako. Autor, scenarist i redatelj Olivier Assayas dao si je tu i tamo oduška da kroz likove razglaba tu temu, uspoređuje europsku i američku kinematografiju i općenito gnjavi s tim, ali inače su dijelovi koji prikazuju snimanje - najbolji i najzabavniji. Dijelom je to zbog same Mire/Irme, a dijelom zbog čitavog niza urnebesnih likova sa seta - ponajviše neurotičnog redatelja Renéa Vidala (Vincent Macaigne) i ludog narkomana/glumca Gottfrieda (Lars Eidinger) koji ne može glumiti ako mu netko ne nabavi crack.

Priča serije koja se snima u seriji i priča o Mirinoj stvarnosti, dok se linija između njezina fiktivnog lika i stvarne sebe pomalo zamućuje razvija se pametno i duhovito i poželjet ćete je gledati dalje i dalje, unatoč tome što započinje jednom od najblesavijih ekspozicija koje sam vidjela u serijama u zadnjih desetak godina - sve nam ispričaju tijekom Mirine vožnje taksijem s aerodroma do hotela i tijekom sastanka s PR-ovcima. Do kraja serije, međutim, zbog dobre zabave i istinski nadahnutih scena - zaboravit ćete na sve ono što ispočetka iritira i gnjavi. Drugim riječima - gledajte 'Irmu Vep' i ignorirajte preseravanja (kojih ima). Serija je sama po sebi, očišćena od tih kinđurija, istinski zabavna i fora.