Adaptacija filma talijanskog redatelja Paola Genovesea 'Perfetti sconosciuti' iz 2016., predstava 'Potpuni stranci' Lude kuće savršeno je skrojen, besprijekorno izveden patchwork situacija i (stereo)tipova u kojima se prepoznajemo – ovdje pretočen u pitku, urnebesno smiješnu komediju – koji glumačkom suigrom i visokom razinom kvalitete adaptacije taj nezavisni teatar u Zvonimirovoj ulici svrstava u sam vrh hrvatske profesionalne izvedbene umjetnosti.

Propitujući granice intimne iskrenosti u bračnim odnosima u doba interneta, pametnih telefona i društvenih mreža, nova predstava Lude kuće prati skupinu prijatelja koji se okupljaju na zajedničkoj večeri kako bi zajedno gledali pomrčinu mjeseca. Domaćini, estetski kirurg i njegova supruga psihoterapeutkinja (Ivan Đuričić i Judita Franković Brdar), goste dočekuju u svojem prekrasnom vrtu, gdje će se oko stola krcatog delicijama razvijati drama kojoj bi dobro pristajao radni naslov: 'Seks, laži i mobilni telefoni'.

Parovi polako pristižu – uspješni odvjetnik i njegova otuđena supruga koja voli 'zaviriti u čašicu' (Rene Bitorajac i Petra Dugandžić), netom vjenčani nepopravljivi zavodnik i njegova mlada supruga ljubiteljica životinja i alternativne prehrane (Damir Poljičak i Amanda Prenkaj) i, posljednji, nezaposleni bivši vjeroučitelj (Mladen Kovačić), koji još uvijek živi s majkom i upravo je večeras trebao prvi puta prijateljima predstaviti svoju prvu djevojku u životu, no ona se, nažalost, razboljela.

U žamoru glasova i interakcija, brzih, životnih dijaloga punih duhovitih opaski, dobacivanja i – prijateljskih, ljubavnih, bračnih – predbacivanja i podbadanja, između otvaranja sljedeće boce vina i novoga slijeda finih zalogaja, prijatelji prihvaćaju opasnu igru: svatko mora staviti svoj mobilni telefon na stol i do kraja večeri glasno čitati sve poruke, emailove i ostale oblike komunikacije, a sve pozivatelje staviti na zvučnik, tako da svi čuju razgovor.

Dugogodišnji prijatelji, bračni drugovi, neki od njih i roditelji, sudionici te do tada opuštene zabave ne pristaju lako na taj izazov – mobitel je sveto mjesto intime suvremenoga čovjeka; dopustiti pristup drugoj osobi njegovim skrivenim hodnicima, pa makar to bio i životni partner ili prijatelj iz djetinjstva, izaziva u najmanju ruku nelagodu. Ali, ako se toliko dobro poznaju koliko misle da se znaju, čega se imaju bojati?

Humornu dramu koja je prošle godine uvrštena u Guinnessovu knjigu rekorda kao film s najvećim brojem remakeova u povijesti kinematografije – snimljeno ih je ukupno 18 u zemljama od Indije, Kine, Turske i Njemačke do Rusije i Meksika, a uslijedio je i niz kazališnih dramatizacija – u Izraelu, Sloveniji, Argentini, Urugvaju – Bitorajac je adaptirao u dramaturški napetu, emocijama nabijenu komediju brzog, intenzivnog tempa.

Naglasak je na glumačkoj suigri – i svi su glumci izvrsni – ali ne zanemarujući ambijent (scenografiju je osmislio također Bitorajac) i kostime.

Melodramska parabola filmskoga izvornika bešavno je nadograđena čistom komikom u izvedbi snažnog glumačkog ansambla, u vibrantnoj, prštavoj, životnoj predstavi punoj sočnih, neodoljivih neumjerenosti.

Činjenici da prijevod potpisuje grupa studenata glume (Maruška Aras, Boris Barukčić, Marin Klišmanić, Ugo Korani, Iva Kraljević, Veronika Mach, Ivan Pašalić) vjerojatno možemo zahvaliti što je taj komad također i primjer izvrsne prilagodbe govornom hrvatskom jeziku, što je još jedan dokaz profesionalne posvećenosti kriteriju izvrsnosti, koji je ova predstava Lude kuće apsolutno ispunila.