Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti (MSU) priprema za 20. rujna prvu retrospektivu Julija Knifera na kojoj će se uz ključna djela iz fundusa Muzeja izložiti njegovi radovi iz najznačajnijih svjetskih zbirki moderne i suvremene umjetnosti, još nikad izlagani u Hrvatskoj
Osim ranih radova koji su prethodili meandrima, retrospektiva donosi brojne crteže-skice za slike i murale te dokumentarne fotografije, među kojima su i publici manje poznati performansi, kao i njegovi autentični (dnevnički) zapisi, verbalni nastavak iste misli o ljudskoj egzistenciji utjelovljenoj znakom meandra. Radovi za izložbu posudit će se, među ostalim, iz njujorškog MoMA-e, pariškog Centra Georges Pompidou i ženevskog Mamca.
Julije Knifer (Osijek, 1924. - Pariz, 2004.) od početka sedamdesetih do kraja osamdesetih godina često je radio i izlagao u Njemačkoj, a početkom devedesetih odlazi u Francusku. U svijetu umjetnosti Knifer postaje prepoznatljiv po geometrijskoj formi meandra do kojega dolazi početkom šezdesetih godina tragajući za krajnjom redukcijom svih izražajnih elemenata, a svojim je nekonvencionalnim pristupom obilježio drugu polovicu 20. stoljeća.
Još je na Likovnoj akademiji, koju završava 1957, težio svoj izričaj svesti na što jednostavnije oblike, a usvojenim jezikom kubizma od prepoznatljivih motiva iz stvarnosti (pejzaža, portreta) kreće prema posve apstraktnom izrazu. No sve ono što će se poslije ponavljati u njegovu radu navijestio je još prije upisa na Akademiju, serijom Autoportreta koji kontinuirano nastaju nekoliko godina za redom od 1949. do 1952. kao svojevrsni dnevnički zapisi.
Njegova krivudava rijeka meandar u likovnoj umjetnosti postala je sinonim vječnog protjecanja života, no sam je umjetnik taj arhajski simbol dopuniti vlastitim, individualnim tumačenjima, otvarajući najjednostavnijim mogućim, ali krajnjim i suprotstavljenim vizualnim sredstvima složena pitanja o ljudskoj egzistenciji.
'Vjerojatno sam svoje posljednje slike već načinio, a prve možda nisam', rečenica je koja se logikom meandra neprestano ponavlja u njegovim zapisima iz 1976. te daje ključ za ulazak u svijet u kojemu kronologija i kontinuitet nemaju nikakvo značenje.
Kniferov jezik stroge geometrije neprestano je provocirao svrstavanje u različite pravce svjetske poslijeratne umjetnosti omogućivši mu još od početka šezdesetih sudjelovanje na važnim svjetskim izložbama, no njegovo je stvarno duhovno ishodište bila neoavangardna grupa Gorgona.
Kustosica izložbe, koja će biti otvorena do 6. prosinca, je Radmila Iva Janković, a na njoj je surađivala i Kniferova kći Ana
