Jedini predstavnik bugarske kinematografije u ovogodišnjem natjecateljskom programu, 'Ave' Konstantina Bojanova, najbolji je film koji se natječe za Srce Sarajeva prikazan u posljednja tri dana, u drugoj polovici festivala. Gorko-slatka priča o istovremeno nježnom i turbulentnom odnosu dvoje mladih vješto balansira između tuge i humora oslikavajući svoje nesretne, ali šarmantne likove, mladog studenta kiparstva Kamena i patološku lažljivicu Ave. Njihovo zajedničko putovanje započinje kad se susretnu autostopirajući na izlazu iz Sofije prema selu u unutrašnjosti Bugarske - Kamen u želji da stigne na sprovod svog najboljeg prijatelja kojeg je izdao, da bi se makar simbolički iskupio, a Ave u bijegu (i psihičkom - svojim lažima i fizičkom - putovanjem) od životnih okolnosti s kojima se krhka tinejdžerica nije u stanju nositi. Njihov odnos gradi se korak po korak dok ne preraste u istinsku ljubav i naklonost, iako isprva nije nimalo idiličan, osobito nakon što Ave koketira s vozačem kamiona koji je spreman platiti da bi gledao seks Ave i Kamena. Ta scena koju Bojanov tretira s popriličnom dozom humora, iz naše perspektive, nakon tragičnog nestanka Antonije Bilić, djelovala je više zastrašujuće no što je vjerojatno bila intencija autora. Među filmovima u konkurenciji koje smo dosad vidjeli 'Ave' bi bio najizgledniji kandidat za neku od nagrada.

Od filmova izvan konkurencije ugodno iznenađenje je eksperimentalni dokumentarac Jonathana Caouettea 'Odlazi Rene'. To je potresan, topao i sentimentalni autodox, u kojem autor otvoreno progovara o svojem teškom i kompliciranom odnosu s majkom koja je ozbiljan psihički bolesnik od svoje 12. godine (ima dijagnosticiran bipolarni poremećaj i šizofreniju) i koja nije bila sposobna brinuti se za njega. Bez gorčine i optuživanja, Caouette izlaže povijest svoje obitelji i tragičnu sudbinu svoje majke koja nije sposobna za samostalan život i čija sposobnost kakve-takve suvislije interakcije s okolinom uvelike ovisi o koktelu lijekova koje prima. Pun nježnosti i ljubavi, odnos Rene i Jonathana neuravnotežen je i pun uspona i padova, a autoru je poslužio da se pozabavi temama roditeljstva, ljubavi, bolesti, strahova...

Vrhunac dana bila je projekcija novog filma Larsa Von Triera, 'Melankolija', u prepunoj dvorani Skenderija, umjesto u otvorenom kinu jer je kiša pljuštala cijeli dan, koji je mnogobrojnoj publici najavila jedna od njegovih glumica, slavna Britanka Charlotte Rampling, koja i danas, unatoč tome što je zašla u sedmo desetljeće, izgleda kao model. Usprkos velikoj temi o kraju svijeta, brižljivoj studiji karaktera, njihovih međusobnih odnosa te posebno stanja depresije (od koje pati i sam autor), kao i vizualno uistinu impresivnim prizorima kraja svijeta (ma koliko to paradoksalno zvučalo!), film nas je ostavio poprilično hladnima.