Voditelj i domaćin serijala je francuski nogometaš, legenda Manchester Uniteda, Eric Cantona, koji zapravo priča priču o nogometu kakav on zna i voli, izgovarajući na kraju rečenicu: 'Važnije je biti čovjek nego biti šampion.'

Ekipa filma pozdravila je festivalsku publiku naglašavajući važnost činjenice da u Sarajevu borave na veoma važan dan u kojem se obilježava 17. godišnjica genocida u Srebrenici.

'Danas je strašno težak dan, ali ja i dalje vjerujem u timsku igru', kazao je proslavljeni bosanskohercegovački nogometaš Predrag Pašić, jedan od petorice nogometaša čija je priča prikazana u tom filmskom ostvarenju.

Cantona je govoreći o filmu izrazio nadu da će  doprijeti do mladih generacija te da će im takvi primjeri dobro doći u daljnjem životu i radu. 'Posebna je čast to što smo danas ovdje, na ovaj dan. Zahvaljujem što smo imali priliku prikazati ovaj film. Film koji je važan, koji će možda nešto promijeniti, posvećen mladima koji su budućnost, u koje polažemo velike nade. Mi, mi smo ništa naspram onoga što od njih očekujemo. Tu su s vama bili 'Buntovnici'', kazao je Cantona.

Jedan od nogometaša o kojima ovaj film govori je i Carlos Caszley iz Čilea, koji je obraćajući se festivalskoj publici rekao da iako živimo na različitim kontinentima i pripadamo različitim nacijama, dijelimo isti svijet.

Nakon projekcije filma Eric Cantona bio je gost programa 'Kafa sa...' koji je organiziran u noći sa srijede na četvrtak na festivalskom trgu 18. Sarajevo Film Festivala. Cantona, koji je narator u ovom filmskom ostvarenju, istaknuo je zadovoljstvo što je zahvaljujući SFF-u ovaj film prikazan pred sarajevskom publikom, što je posebno važno zbog djece koja su budućnost svijeta. 'Sve što sam rekao u filmu radim zbog sjećanja i djece. Važno je da im pokažemo greške koje čovječanstvo čini, oni to trebaju znati', rekao je Cantona.

Redatelj Gilles Rof ocijenio je da je projekcija filma u Ljetnom kinu Hej! imala jak odjek na sarajevsku publiku, probudivši snažne emocije, posebno jer je prikazan na dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

'Mislim da je film blizak ljudima ovdje. To nismo očekivali, emocije su bile tako snažne. Ovo je prvi put da film prikazujemo pred ovolikim brojem ljudi', kazao je Rof dodajući da je bilo nekoliko motiva za snimanje ovog filma. Kao veliki nogometni fanovi htjeli su napraviti priču koja govori o nogometašima i nogometu, kao sportu koji okuplja ljude, ali i biznisu i novcu u ovom sportu, kao i čestim manipulacijama.

Bosanskohercegovački nogometaš Predrag Pašić, posebno dirnut, govorio na bosanskom jeziku kazavši da jedino tako može prenijeti prave emocije i ono što osjeća.

'Dirnut sam iz više razloga. Jedan nam je dobro poznat - 11. srpanj, a drugi je moj grad u kojem sam proveo čitav svoj život. Naravno da su ovo za mene bili jako važni trenuci. Bilo mi je teško! Bilo mi je teško jer nisam zaista dugo igrao pred svojom rajom. Zadnji sam put prije 27 godina odigrao svoj zadnji meč pred sarajevskom rajom. I poslije 27 godina, ponovno mi je zaigralo srce Sarajeva večeras', rekao je Pašić.