O Kovačiću i monografiji govorili su urednik knjige Gordan Zečić, recenzenti Tomislav Premerl i Krešimir Rogina te akademik Velimir Neidhardt i autor knjige Krešimir Galović.

Premerl je istaknuo kako je Kovačić kod nas prvi počeo govoriti o arhitekturi kao umjetnosti te dodao kako je on velikan jer je u mnogim stvarima bio prvi. Ostavio je veliki trag, a oni između dva rata oslanjali su se na Kovačića, naglasio je dodavši kako je Kovačić stvorio zagrebački krug arhitekata.

Kovačić je tijekom desetljeća spominjan kao čitka i gotova prirodna pojava po sebi prisutna za burnoga razdoblja cijele naše arhitekture 20. stoljeća, rekao je Premerl dodavši kako je ostalo mnogo nepoznanica i nerazjašnjenih elemenata za koje se nismo pitali, uzimajući ih površno kao po sebi razumljive.

Ocijenio je kako Galović svojom knjigom sustavno obrađuje Kovačića prateći ga tijekom cjeloživotnog puta uz mnoštvo znanih i posebno neznanih i vrlo važnih životnih i kreativnih momenata.

Autor istražuje golemu novopronađenu arhivsku građu koja umnogome dopunjuje i pojašnjava dosadašnja saznanja o Kovačićevu životu i rasvjetljava niz stvaralačkih problema koje smo dosad poznavali tek kao arhitektonske rezultate, napomenuo je dodavši i kako doznajemo niz podataka iz života, čak intimnije prirode, koji nisu bili u optjecaju pa ih kroz knjigu pratimo kao zanimljiv roman.

Po Premerlovim riječima, iz mnoštva podataka čitatelj će stvoriti intimnu sliku stvaraoca te sliku vremena u kojem je Kovačić radio.

Akademik Neidhardt smatra kako je Kovačić ulaz hrvatske arhitekture u 20. stoljeće. Ocijenio je kako je prostor Ulice Franje Račkoga oko Zagrebačke burze, djelo Viktora Kovačića, najbolji urbani doseg Zagreba.

Smatra da je Kovačić internacionalizirao hrvatsku arhitekturu.

Po riječima Krešimira Rogine, Galović je svojom monografijom demistificirao Kovačića, a istražujući arhivsku građu i dešifrirao mnoge dokumente o njegovu radu.

Monografiju 'Viktor Kovačić - Otac hrvatske moderne arhitekture' (196 str.) objavio je zagrebački nakladnik Jutarnji list. Podijeljena je na tri poglavlja u kojima autor piše o životu i djelu Viktora Kovačića, najvažnijim ostvarenjima te neostvarenim vizijama i projektima.

Hrvatski arhitekt Viktor Kovačić (Ločka Vas kraj Huma na Sutli 1874. - Zagreb, 1924.) nazivan je ocem moderne hrvatske arhitekture. Zbog suptilnih i čistih formi te protofunkcionalističkih načela, Kovačić je jedan od najvažnijih hrvatskih arhitekata. Neka od važnijih zagrebačkih djela su Crkva sv. Blaža, palača Burze, kuća Frank, Slaveks i uređenje Jezuitskog trga u Zagrebu, kao i mauzolej De Piennes u Vrbovcu te brojni stambeni natječaji, interijeri i regulacije.

Snažno je utjecao i na razvoj domaćeg građevinskog obrta, kao i na urbanistička pitanja i pitanja spomeničke zaštite. Objavljivao niz kritičkih tekstova (u časopisu Život objavljuje programatsku raspravu Moderna arhitektura). Svojim tezama i istupima u javnosti Kovačić je uzdrmao arhitektonsku scenu svoga doba te stvorio brojne neprijatelje. Prijateljevao je i s Adolfom Loosom, vodio zajednički atelier s Hugom Ehrlichom, a 1906. osnovao je Klub hrvatskih arhitekata (s Bastlom, Ivekovićen, Ehrlichom i Schönom).

Krešimir Galović rodio se 1966. u Osijeku. Povjesničar je umjetnosti te autor i suautor niza knjiga s područja povijesti arhitekture.