Stvarno ću početi vjerovati da znanstveno-fantastične serije postaju to gore što im je veći budžet. Pokazalo se to još davno, primjerice sa 'Zvjezdanim stazama', koje su super funkcionirale dok nisu imale love za efekte pa su se morali izvlačiti na kvalitetnu priču, dijalog i likove, a onda kad su, negdje oko 'Enterprisea' dobili pare za cigare (CGI-jeve), eto ti nevolje. Nemam pojma je li sa serijom 'Vučji odgoj' isti ili sličan slučaj, ali svakako izgleda kao da jest.

U prvoj sezoni sve je bilo superzanimljivo. Pomalo spora, ali atmosferična, tjeskobna serija o ljudskom naseljavanju novog planeta pomoću androida nakon što su se ljudi uspjeli međusobno pobiti na Zemlji i uništiti mogućnost daljnjeg života ondje - pričala je mnoge intrigantne priče. Od one same površinske, o novom svijetu, novom životu i važnosti života općenito, pa sve do prirode roditeljstva i same ljudskosti.

Imala je i onaj element zbog kojeg SF priče i inače budu zanimljive – svoju je priču 'vukla' iz sadašnjeg stanja ljudskoga roda. Zamišljajući crnu budućnost u kojoj ljudi na Zemlji neće zaratiti zbog resursa, zbog energije ili zbog okoliša, nego će ih glave doći ideološka nadmudrivanja i sukobi, ubola je baš u pravi trenutak u sadašnjosti. Priča o tome kako su se na kraju poklali ateisti i vjernici možda bi prije dvadeset, trideset, pedeset godina djelovala nevjerojatno i pretjerano, ali svima koji smo proživjeli političke trenutke, pokrete i globalna koškanja u zadnjih desetak godina to uopće nije nevjerojatno. Dodaš ili oduzmeš par tehnoloških điđa-miđa i eto ti ga na. Realno da realnije ne može biti.

Već se na samom kraju prve sezone, točnije, u zadnjoj epizodi, vidjelo da će nastati problem baš oko dodavanja previše điđa-miđa. Umjesto da se nastavi baviti temama koje su je činile zanimljivom i umjesto da održi razinu na kojoj je ta priča doista bila priča o ljudskom stanju, već krajem prve sezone autori su počeli ubacivati razne gluposti iz videoigara. Rezultat je bila krajnje zbrkana zadnja epizoda s raspletom za koji smo se samo mogli nadati da će imati nekog smisla kada nam serviraju drugu sezonu.

To se nije dogodilo.

Druga sezona nastavila je putem videoigre, valjda zato što je među mladima danas jako popularno gledati kako neki gejmer igra neku igru, pa zašto onda ne bi gledali i ovo. Nema više priče o sukobu vjernika i ateista (osim nominalno), nema više suptilnih otkrivanja potpuno drugačijih zakonitosti drugoga svijeta, nema više iznenađujućeg pogleda na ljudsku evoluciju i de-evoluciju, nema više međuljudskih odnosa. Mislim, ima, ali puno manje nego golemih zmija, morskih čudovišta, opasnog drveća, krvavih plodova, creepy androida s pola face ili velom i nekoliko neobjašnjivih pripovjedačkih linija koje se na kraju samo svode na to tko će koga ubiti u finalnoj velikoj borbi.

Mislim, ako to nije svođenje cijele serije na videoigru, onda ja ne znam što je.

Serija i dalje, naravno, JEST gledljiva i ima dovoljno elemenata da se nekoliko suludih optimista kao što sam ja može nadati da će u sljedećoj sezoni ponovno razviti intrigantnu priču. No nakon sve one slojevitost, karakterizacije, studije ljudske i umjetne inteligencije, emocije i života iz prve sezone - ovo je tek vizualno spektakularna žvaka.