Postoji li svijet u kojem likovi kao ispali iz filmova Noaha Baumbacha i Grete Gerwig otprije deset godina - žive u Kragujevcu? Sudeći po filmu 'Za danas toliko' Marka Đorđevića, koji je prikazan na ovogodišnjem Zagreb film festivalu i odnedavno igra u našim kinima - jest, moguć je.

Ovaj simpatični i naširoko hvaljeni film, naime, odiše estetikom američkog indie filma i bavi se ljudima kakvi obično obitavaju u takvim filmovima, a za to da bi se reklo kako se bavi i istim temama nema zapravo dovoljno konkretne teme. Nije ni bitno jer to što se u njemu baš mnogo ne događa samo je još jedna kvačica na popisu onoga što ga veže s mumblecore uspješnicama, kakve su snimali Gerwig i Baumbach prije nego što su postali miljenici Hollywooda, Netflixa i komercijalnog 'Mattelova feminizma'.

Šašava šumadijska obitelj

Film govori o maloj i nestandardnoj obitelji koja se sastoji od dva brata, sestre i kćeri jednog od braće, pri čemu sestra, brat i njegova kći žive u obiteljskoj kući u Kragujevcu, a drugi ih brat dolazi posjetiti tijekom ljeta, zujavog od kukaca koji lete nad zelenilom i zrikavog od zrikavaca noću, a ponajviše od svega ispunjenog mirisom svježe ispečenih čupavaca, koji su njemu, bratu i sestri omiljena poslastica. Tu je još jedan svima omiljeni član obitelji - pas Kuliša. Život Đorđevićevih glavnih junaka nije baš sasvim lak i ljetno razdragan. To nam je jasno po nekim njihovim 'zadanim postavkama': mladi liječnik Moca (onaj koji živi sa sestrom i kćeri u Kragujevcu) još uči i sprema se za specijalizaciju, sestra Višnja također još uči i pohađa predavanja, beogradski brat Vasa priča je za sebe, a još ih sve zatekne tragičan gubitak jedne od najvažnijih osoba uz koju su odrastali.

No oni su ipak sretni i uviđaju svu ljepotu života koja se ponekad skriva iza prepreka, taraba, nevolja i tuga. Pri čemu, dakako, nisu ni naivni ni glupi ni likovi iz bajke, nego podosta prokrvljeni te se s njima lako poistovjetiti, a sudeći po komentarima onih koji su gledali film, mnogima su izmamili i osmijeh i ganutu suzu na lice.

Antibalkanski film

Đorđevićev 'Za danas toliko' definitivno je iskorak iz tipa filmova kakvi se inače snimaju na ovim prostorima. Nema tu ni mračne krimi priče o podzemlju ni socijalne drame ni glasne komedije, u što se kanalizira sva za naš dio svijeta tipična agresija. Glavni likovi, atmosfera i priča (uvjetno rečeno) ispunjeni su ljubavlju, životom, blagošću i prihvaćanjem. Film vibrira živopisnim isječcima iz života pojedinaca koji su pomalo drugačiji od svoje okoline, ali se ne smatraju ni izdvojenima ni boljima, nego sretnima što imaju jedni druge i što žive u svijetu koji vole.

Tim 'filingom', tom atmosferom i takvom karakterizacijom Đorđević je dobrano kompenzirao to što mu je film u biti vrlo tanak zbivanjima i pričom, a prihvaćanje među gledateljima rastjeruje sumnje u to je li život prikazan u 'Za danas toliko' doista moguć ne samo u Des Moinesu u Iowi, nego i u Kragujevcu. Ili u Karlovcu, Tuzli, Velesu, Samoboru, Vipavi, Buzetu, Kutini i Slavonskom Brodu. Ako takav život doista jest moguć u tim mjestima, kao što Đorđević sugerira u 'Za danas toliko', onda nam se ovaj naš dio svijeta ipak čini nešto veselijim i toplijim. I zato ljudi vole ovaj film.