Svoj najnoviji film 'Zvizdan' Matanić voli predstavljati kao ljubavnu priču, no tportalu je otkrio da je riječ o njegovom svojevrsnom obračunu s najraznovrsnijim netrpeljivostima kojima svjedočimo u 'ovoj našoj močvari još od Drugog svjetskog rata pa naovamo'. Nakon ozbiljnih priprema za nastup u Cannesu, film će biti prikazan na Puli, a zatim slijedi premijera u Zagrebu te distribucija po kinima diljem Hrvatske.

'Zvizdan' je prvi hrvatski film koji je ušao službenu konkurenciju prestižnog festivala u Cannesu i to u program 'Izvjestan pogled', koji donosi 'originalne i drugačije' filmove s ciljem otkrivanja novih talenata. Kako ste doživjeli to priznanje i što to znači za hrvatsku kinematografiju?

Za Hrvatsku je ovo velika stvar, napokon je maknuta ta nedodirljivost službene konkurencije u Cannesu i ovo je ulazak u A-ligu. Naravno da sam sretan zbog 'Zvizdana'; kako smo dugo pripremali film, radili smo ga u apsolutnom miru i svi smo od prve sekunde bili svjesni humane vodilje kojom film odiše i na koju dobivamo sjajne reakcije iz svijeta.

Osim što mora biti odličan film, o čemu još ovisi hoće li neki film ući u službenu konkurenciju festivala u Cannesu? Naime, govori se da se bez ozbiljnog lobiranja i propagandne mašinerije koja prati i podržava film ne može očekivati uspjeh na festivalima...

U našem slučaju stvar je jednostavna, naš glavni adut je bio film i bitna stvar je za reći da u tijeku procesa nijedan segment filma nije bio podređen mogućim ukusima selektora, trendovima i slično. Ni producentica Ankica Jurić Tilić niti ja od prvog dana suradnje ne pristajemo na takvu vrstu kompromisa, čitaj europudinga, prilagođavanja materije, uzimanja stranih suradnika i slično, ako za to nema osnove. Jednostavno smo pokazali naš film i dobili velike komplimente.

Koliko su iskusna producentica Ankica Jurić Tilić i Kinorama svojim nastojanjima pridonijeli uvrštavanju 'Zvizdana' u program canneskog festivala? Odnosno, kako je zapravo tekao taj put od završetka filma do Cannesa?

Ono što Ankicu Jurić Tilić čini posebnom jest to da je bila borac za projekt od prvog dana filma i vrlo brzo je stekla priznanje europske filmske zajednice. Ali tu pričamo i o satima papirologije, muke, nevidljivog truda koju ta žena radi kad je nitko ne vidi, a sve to ne bi li se film osovio na noge. Kako radimo zajedno od prvog dana, već više od 15 godina, imamo svoj uhodan ritam, ali nikad nemate garancije da će se filmu dogoditi tako lijepa stvar kao u našem slučaju. Kinorama je po uzoru na najvažnije produkcije u Europi pripremila teren za Cannes koliko to produkcija može, ali, naravno, sve dalje ovisi najviše o filmu. Ulazak u Cannes zaslužena je nagrada za sav Ankičin trud i producentske sposobnosti i posebno sam sretan zbog toga.

Za film ste napisali i scenarij za koji ste znali reći da ima nula posto politike i 100 posto poezije. Što je bilo presudno da se poslije filmova o iskorištavanju radnika, branitelju koji boluje od PTSP-a, lezbijkama, osobi zaraženoj HIV-om i drugim angažiranim temama odlučite za ljubavnu priču?

Dugo vremena me proganja ta ideja da se kao autor filmski obračunam s netrpeljivošću koju svaki dan već dugo godina gledam oko sebe i čekao sam pravi trenutak da napravim film o snazi ljubavi na ovim prostorima. Kako sam se u prijašnjim filmovima dosta bavio glađu za ljubavlju, sad je došao trenutak da se taj poriv detaljnije analizira. S druge strane, Ankica mi je rekla da je sad, kad sam privatno zaljubljen preko ušiju, idealan trenutak raditi ljubavni film.

Na konferenciji za novinare ste rekli da je to zapravo priča o snazi potrebnoj ljubavi da se u svojoj čistoći uzdignu iznad mulja, močvare u kojoj živimo ovdje na Balkanu, ukopavajući se u mržnju koja tinja generacijama, još od prije Drugog svjetskog rata. Što ste konkretno pritom mislili?

U filmu analiziramo međunacionalnu mržnju, ali na ovim prostorima se taj kod lako ubaci i u ostale ladice, bila to religija, politika, seksualno opredjeljenje, susjedov automobil i nešto deseto. Povijest je nažalost žestoko determinirala taj kod u ovoj regiji i najtragičnije je to što se nove generacije ne izdižu iznad roditelja, već dublje poniru u osobnu tragediju. Puno je lakše mrziti i širiti negativne vibracije nego skupiti snagu i voljeti, a to je po meni jedina šansa da ovi krajevi ne ostanu tupa močvara frustriranih, tužnih ljudi koje je povijest dotukla.

Koliko se u filmu odražava taj mulj, ta močvara – politička, ekonomska, ljudska...? Naime, ne vjerujem da je film čista ljubavna priča...

Sve ta močvara stvara prepreke održavanju ljubavi i zaljubljivanju, ona je ili konkretna, fizički opipljiva, kao 1991. ili još opasnije, postaje nevidljiva hraneći se nezacijeljenim ranama i nalazi se duboko u likovima. Naš film daleko je od romantičnog ljubavnog light pristupa, on se baš bavi gorčinom svih tih prepreka, ali i izdizanjem iznad njih. Namjera mi je da gledatelj kroz naše likove kroz tri dekade aktivno sudjeluje u propitkivanju, stvaranju i analizi snage koja je potrebna za izdizanje plemenitog nad muljem.

Kako ste surađivali s glumcima, od Tihane Lazović i Gorana Markovića pa do Mire Banjac, i kako su oni prihvatili svoje uloge s obzirom na to da jedan par – dvoje glumaca glumi šest likova?

Tihani Lazović i Goranu Markoviću s jedne je strane bilo teško, a s druge strane vjerojatno atraktivno glumiti po tri lika, i tu smo jako puno radili na nijansama koje su presudne. Riječ je o sjajnim mladim glumcima koji su borci i veliki radnici, tako da je to bio užitak. Uz Nives Ivanković i Trpimira Jurkića kao iskusne osovine, drago mi je da se u filmu pojavljuje dosta mladih glumaca kao što su Dado Ćosić, Stipe Radoja, Slavko Sobin, Lukrecija Tudor i Tara Rosandić, neki su kompletno nova lica i daju potrebnu svježinu filmu. A Mira Banjac je jednom riječi, legenda, ona sa svojih 85 godina i dan danas trči tako da je kamera jedva stigne.

Kako su vas primili u Kninu i okolici gdje ste snimali film?

Gdje god da dođem s ekipom uvjerim se koliko su ljudi divni, iskreni, naročito izvan velikih gradova, i koliko vrlo brzo shvate da je snimanje filma novi život koji se događa u njihovom kraju. Tako je bilo i u Kninu i okolici. Na sreću po aktualnost filma, nažalost po našu današnjicu, u tim krajevima još postoji mračan oblak međusobne netrpeljivosti, no uvijek kažem na kraju dana nisu bitne nacije, nego ljubav i je li netko čovjek. Takav nam je film, takav sam ja osobno, a i autori s kojima radim, tako da su to ljudi dolje dobro prepoznali.

Za svog novog člana ekipe snimatelja Marka Brdara izjavili ste da ima jaku intuiciju i da je stoga s njim predivno raditi. Zašto je instinktivan rad toliko bitan za film?

Ja u svemu funkcioniram na instinktivnim temeljima, a za 'Zvizdan' koji dosta djeluje na podsvjesnoj, nesvjesnoj razini bitna je stvar da u tom smjeru ide i vizualnost filma. Marka Brdara sam pratio kroz neke studentske filmove i od početka sam tu vidio kod koji mene najviše interesira kad je kamera u pitanju, a to je da vizualnost ide iz unutarnjeg. Ne volim vizualnost koja je sama sebi svrha, kameru koja je važnija od glumaca, Marko funkcionira tako da kamerom traži unutarnju ljepotu i zato je poseban. Jedini put kad smo se posvađali na snimanju bilo je oko toga tko je kome popalio upaljač, tako da mogu reći da smo divno surađivali.

Budući da ste već sa svojim kratkim filmovima 'Suša' i 'Tulum' bili u Cannesu, poznajete situaciju i atmosferu. Što sad slijedi, kakve će biti pripreme i što očekujete od nastupa s obzirom na konkurenciju?

Sad slijedi dio gdje Kinorama odlično radi svoj posao, a to je najprofesionalnija priprema filma za nastup. Uz podršku HAVC-a i tamošnjih divnih cura koje se bave promocijom, uz našeg sales agenta koji je dobro poznat na canneskoj sceni, uz naše koproducente iz Slovenije i Srbije koji su nam također velika podrška, napravit ćemo sve da će se za 'Zvizdan' itekako čuti. A što se samog filma i konkurencije tiče, ovo je moj pogled na svijet i tu sam apsolutno miran.

I kada će film biti premijerno prikazan u Zagrebu?
U Hrvatskoj ćemo prvo prikazati film na festivalu u Puli, a kako smo nažalost svaki dan svjedoci tema kojima se film bavi, i kako se ta aktualnost pojačava, želja mi je da domaća publika u kinima čim prije vidi film.