Online glasači, njih više od 23.000, odlučili su da je najbolja predstava u prošloj sezoni bio 'Unterstadt' Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku, najbolji redatelj/koreograf Matija Ferlin, dok je najprecjenjenija prošlosezonska produkcija bio 'Rat i mir' u koprodukciji zagrebačkog HNK i organizacije Pandur.Theaters.

Najveći skandal je 'nestanak' 11 milijuna kuna namijenjenih nezavisnoj kulturi iz zagrebačkog proračuna, a osoba godine – Vitomira Lončar.

Ceremoniju zamišljenu klasično – s glazbenim brojevima koji razbijaju monotoniju slijeda kategorija, nominacija i proglašenja dobitnika – nonšalantno su vodili glumica Nina Violić i kazališni redatelj Miran Kurspahić. Ovaj posljednji pritom se stalno pozivao na sukobe interesa unutar 'male incestuozne zajednice' domaćeg kazališta, što se pokazalo točnim kada je Nina Violić sama morala proglasiti sebe najboljom izvođačicom i pritom sama sebi predati komadić stakla s gravurom.

To staklo jedini je materijalni učinak manifestacije koju je Teatar.hr organizirao s, kako su voditelji često isticali, proračunom od nula kuna. Čast i slava, međutim, ne mjere se količinom i težinom, što je potvrdio i član ZKM-ovog ansambla Frano Mašković kad je, primajući nagradu za najboljeg prošlosezonskog izvođača, izjavio da je Nagrada publike Teatra.hr jedna od onih zbog kojih čovjeku nije neugodno zbog društva u kojem se nominacijom našao.

Nagradu za najbolju predstavu, na iznenađenje mnogih, osvojio je osječki 'Unterstadt', predstava koju je po romanu Ivane Šojat-Kuči dramatizirao i postavio Zlatko Sviben na ovogodišnjem Osječkom ljetu kulture.

Nagradu je preuzeo intendant HNK u Osijeku Božidar Šnajder, ujedno jedini od čelnih ljudi institucionalnih kazališta ili predstavnika kulturnih vlasti koji se pojavio na dodjeli. On je svoju funkciju shvatio ozbiljno u okvirima manifestacije, gotovo kao i Ivor Martinić, čiji je 'Moj sin samo malo sporije hoda' proglašen najboljim novim domaćim dramskim tekstom, zahvaljujući publici koja je glasala i ostalim nominiranima. Nešto više euforije pokazali su oni koji su se nagradi nešto manje nadali, najprije Rajna Miloš ispred opatijskog festivala nezavisnih kazališta FEN, koji je nagrađen kao najbolji festival u prošloj sezoni iako mu je to bilo prvo izdanje, te Iva Peter-Dragan iz Cirkus Triko Teatra, koji su glasači na Teatru.hr ocijenili najboljim nezavisnim kazalištem.

Ponešto očekivano, osobom godine proglašena je Vitomira Lončar, ali ne zbog dugogodišnjeg produkcijskog vođenja Kazališta Mala scena, nego zbog niza akcija, uključujući redovne objave na blogu Slamka spasa, kojima inzistira na transparentnosti ovdašnje kulturne politike. Time si je navukla na vrat petnaestak inspekcijskih posjeta i niz tužbi, pa je glasačko tijelo vjerojatno htjelo nagraditi trud te dati podršku institucionalnom šikaniranju koje se provodi nad Malom scenom.

Iz njezinih napisa je termin hobotnica, kojim opisuje spregu kulturnopolitičkih moćnika u Zagrebu, ušao i u svakodnevnu upotrebu, a kako zaista funkcionira, moglo se vidjeti proljetos, kad je zagrebačka nezavisna kulturna scena financijski kažnjena zbog onoga što joj je u prirodi posla – kritičkog angažmana. Stoga gotovo i nije bilo iznenađenje da je, u oštroj konkurenciji izbora intendanta u zagrebačkom i splitskom HNK-u, nedodjeljivanja nagrade Judita na Splitskom ljetu i tretmana domaćih dramskih autora, misteriozni nestanak 11 milijuna kuna, za koliko je smanjen proračun nezavisne kulture u Zagrebu, odnio nimalo laskavu titulu 'skandala godine'.

Time je i Nagrada publike pokazala ono najvažnije – kako diše i što misli zainteresiraniji, informiraniji i kritičniji dio domaćih kazališnih gledatelja.

Iako bi se od dramaturgije svečanosti koju kreativniji i maštovitiji dio domaćeg kazališta priređuje samome sebi moglo očekivati više od imitacije sličnih rituala u svijetu, ali i u nas, nekoliko je glazbenih ulomaka zaista vrijedilo čuti. Uz Darka Rundeka, čija melankolija nikad nije daleko od kazališne, ili Jelene Radan, koja se fadom probila na scene i KNAP-a i HNK, dozu razlike dodjeli Nagrade publike Teatra.hr dali su eksperimentima proslavljeni Alen i Nenad Sinkauz, ali i Ante Perković ulomkom iz glazbenog featurea produciranog za Treći program Hrvatskoga radija.

Ansambl iz predstave 'Žuta crta' izveo je naslovni song Mitje Vrhovnika Smrekara, a Iva Visković i Maja Posavec dokazale su da glumački dar nerijetko prati i možda još bolji sluh i glas. Međutim pravi je ritam večeri, nažalost prekratko, dao bend Luni Megumi sasvim neopterećenih Ivane Roščić, Gorana Bogdana, Danila Šerbedžije i Jadrana Puharića.