Ako ste među onima koji legende o kralju Arturu i vitezovima okruglog stola vole zato što im je fora vitlanje Excaliburom, čojstvo, junaštvo i akcija - raziđite se kućama od ovog filma, nemate u njemu što vidjeti. Da, ima krvi, ima Arturova mača i odrubljivanja glava njime, ima čarobnjaštva (ali nema Merlina), ima svih tih ko fol cool gluposti na kojima dječaci grade svoju muškost, ali su prikazane upravo tako - kao gluposti na kojima glupi dječaci grade svoju glupu muškost. Ovo je, međutim, film o putovanju i potrazi jednog viteza u kojoj će se doista morati suočiti sa svojom 'muškošću', odnosno, preciznije, da do dubine duše prihvati čast, hrabrost, samospoznaju, žrtvu i zrelost koje su potrebne da budeš odrasla osoba vrijedna spomena. A između scena koljaža, vitlanja mačevima, seksa, frajerisanja i sličnih gluposti duga su razdoblja samoće i teškog puta prema neizvjesnom kraju. Dakle, ljubitelji akcije - pa-pa.

E, sad, kad smo se riješili ovih koji bi ponovno gledali 'Excalibur' ili, još gore, one neke filmove u kojima su scene vitezova okruglog stola u borbi vrlo nalik akcijskim spektaklima, posvetimo se filmu 'Zeleni vitez' koji je američki redatelj David Lowery snimio prema romantičnom viteškom epu 'Sir Gawain i Zeleni vitez', koji je napisan u 14. stoljeću, ali mu je pristupio na svoj način i priču o Gawainovoj potrazi za Zelenim vitezom pretvorio u svoju. Da se razumijemo, David Lowery je pomalo čudan na jedan osobenjački način, i to se vidi u ovom neobičnom filmu, ali ovom prilikom to ću mu pripisati u plus, unatoč tome što u filmu IMA njegovih čudačkih preseransa koji ništa ne znače. No malo ih je i lako su zanemarivi.

Uglavnom, u Loweryjevoj verziji ovog epa Gawain je na početku mlada bitangetina koja dane provodi opijajući se po bordelima, pa tako i dočekuje Božić. Na božićno jutro (sneno i mutno) njegova ga priležnica Essel (Alicia Vikander) doslovno budi tako da ga polije kantom vode po glavi i tako mu prekida san u kojem on sjedi na kraljevskom prijestolju, a onda mu se glava zapali. Gawainu, čini se, lakne što se probudio iz tog sna. E, da, još nešto. Gawaina glumi Dev Patel, što je vjerojatno svima onima koji maštaju o rasno i etnički čistoj prošlosti zapadne Europe natjeralo krv na oči. Tko ih šljivi. Dev je fenomenalan u ulozi i pritom, osim na njegovu produhovljenu i vještu glumu, baš mislim i na fizički aspekt.

Gawaina nakon tog buđenja u bordelu priziva majka, za koju ćemo poslije saznati da je čarobnica merlinovskog tipa, napija mu se krvi zbog toga što je takav mufljuz kakav je i natjera ga na božićno okupljanje kod ujaka, koji je pak ni manje ni više nego kralj Artur. Artur, čini se, gaji simpatije prema svojem nećaku pa i na tom božićnom okupljanju izražava žaljenje što se nije više pozabavio Gawainom i vidimo da je Gawainu drago zbog toga, osjeća se zapaženim i uvaženim, premda zapravo za to nema nekog posebnog razloga osim krvnog srodstva. Da Gawain nema što ponuditi svojem moćnom ujaku vidljivo je i u trenutku kada ovaj (kralj, jelte) zatraži da mu se ispriča dobra priča, ali Gawain ne zna ispričat ni vic o tri debela Nijemca, ali zato njegova mater u kuli nešto začarobira i prizove u kraljevske odaje lika koji se zove Zeleni vitez.

Zeleni vitez je pak čudesno stvorenje, izgleda ko da su mu mama i tata bili čovjek i drvo pa je na taj način sav zmešan i usput zastrašujući. Ne znamo točno zašto - pa pretpostavljam da je to u vrijeme Artura i ekipe bilo normalno - ali Zeleni vitez sa svojom korijenastom glavom i drvolikom staturom pred kraljev dvor iznese izazov. Tkogod se od Arturovih vitezova usudi na njega zamahnuti mačem, bit će mega manga, ali će isto tako za godinu dana morati doći u njegovu Zelenu kapelu i primiti isti takav udarac.

Također ne sasvim objašnjivo, ali vjerojatno zato da bi se dokazao kao vrijedan ujakove pažnje te da bi ispao mega manga, Gawain prihvaća ujakov mač - ni manje ni više nego legendrni Excalibur - zamahne njime i Zelenom vitezu odrubi glavu. Svi ostanu paf do nesvjestice, ali Zeleni vitez mrtvo hladno pokupi svoju glavu i odjezdi s dvora u grohotnom smijehu, podsjećajući mladog Gawaina što mu je činiti za godinu dana.

E, sad. Možda vi mislite da je ovo što sam vam sad prepričala nekakav SPOJLER ili tako nešto, ali vjerujte, nije. To je samo PROLOG, tek nakon svega počinje prava priča, koju vam neću tako detaljno prepričati. Reći ću samo da nakon toga Gawain dobar dio godine provodi i dalje ločući, kurvajuć se i više-manje kraduć Bogu dane kao luftbremzer kakvim ga je i rođena mater oduvijek smatrala. No viteška obaveza i obećanje mu ipak ne daju mira, pa se pred kraj godine ipak upućuje u potragu za Zelenom kapelom u kojoj živi Zeleni vitez. Nosi sa sobom zelenu sjekiru Zelenog viteza, na koju je dobio pravo kad ga je skratio za glavu, a i mater mu isplete zeleni pojas za koji tvrdi da će ga zaštititi od svega živog na što naiđe, pa onda još i malo više. Ima i zlatni plašt. Sve su te boje značajne, imaju svoju simboliku i ako si dopustite da vas preplave, čeka vas jedno zbilja zanimljivo vizualno iskustvo, zbog kojeg je ovaj film čak i uputno pogledati u kinima (upravo igra kod nas).

Gawain će na svojem putovanju i potrazi za Zelenim vitezom naići na svašta - od mladića koji kopaju po leševima poginulih u ratu i njegove ekipice, preko duha nesretne djevojke koja je, kao i Zeleni vitez, izgubila glavu, ali je nju to koštalo života, lisice ljudske inteligencije i glasa, pa sve do tajanstvenog i pomalo kinky para Lorda i Lady (koju isto glumi Alicia Vikander). I sve će ga to na neku foru dovesti do Zelenog viteza i prihvaćanja vlastite sudbine, a kako će se to dogoditi, morat ćete otkriti sami gledajući film.

Ono što ću vam o tome reći samo je to da Gawainova potraga i putovanje u Loweryjevoj varijanti imaju podosta veze s odnosom čovjeka i prirode, odnosno civilizacije i prirode, s upoznavanjem samoga sebe, s poimanjem časti kao nečega što, ako je doista čast, nije slava i junaštvo, nego spremnost na žrtvu, a u svemu će tome biti i dosta poniranja u ljudsko prirodno, civilizacijsko i duhovno stanje. Ne obećavam da će vam sve biti najjasnije, ali za sve one koji vole neobične priče utemeljene na univerzalnim motivima ljudskosti - film je punomasna poslastica.